14. rujna 2014.

UZVIŠENJE SV. KRIŽA

 

Misna čitanja
Prvo čitanje: Br 21, 4b-9
Otpjevni psalam: 78, 1-2.34-38
Drugo čitanje: Fil 2, 6-11
Evanđelje: Iv 3, 13-17

 



Današnja nedjelja u sebi nosi pitanje i temu oproštenja sagledanu u govoru o Crkvi. Pitanje koje nam se nameće je – oprostiti treba, ali kada? Prema Isusovim riječima oproštenju treba dati uvijek priliku i kršćani trebaju uvijek biti spremni oprostiti jedni drugima.

Oprostiti onome koji čini nepravdu ne znači li uvećanje nepravde? Da bi se izbjegle takve ili slične nedoumice oko praštanja, Isus nam navodi prispodobu o kralju koji je odlučio urediti račune sa svojim slugama. U toj prispodobi Isus zastupa tezu da oprostiti ne znači zaboraviti, niti odreći se svojih prava. Prispodobom Isus želi istaknuti da među braćom mora postojati uvijek volja za davanjem nove prilike bratu koji pogriješi i koji to zatraži. Svaki put kada se krivac pokaje, treba mu pružiti novu šansu.

Isus postavlja instituciju oproštenja kao alternativu legalizmu, strogom poštivanju pravila. Pravda, bez milosrđa, rađa okrutnošću, zbog koje onda stradaju i nevini. Isus predlaže način da kada postoji povreda, ali i njeno priznanje i iskrena želja za poboljšanjem, treba čovjeku dati priliku da se potrudi. Pred Bogom smo svi njegovi dužnici. Trebamo danas shvatiti da oproštenje je plod ljubavi za drugoga – oprostiti možemo onome koga ljubimo.
Isus nas ovom prispodobom poziva da ljubimo jedan drugoga, da nam naše različitosti, slabosti i nedostatci ne budu prepreka na putu ostvarenja punine čovještva po njegovu primjeru.

Isus nas čeka i zna da tek našim iskrenim pokajanjem i oproštenjem od srca postajemo spremni za puninu čovještva i ljubavi…

vlč. Matija Pavlaković, upr. župe