4.04.2015.

Uskrsna čestitka nadbiskupa zagrebačkog kardinala Josipa Bozanića posredstvom elektronskih medija



KARDINALOVA USKRSNA ČESTITKA
POSREDSTVOM ELEKTRONSKIH MEDIJA

 


Kardinalovu čestitku poslušajte i preuzmite OVDJE.

Poštovani gledatelji i slušatelji u Domovini i inozemstvu!

Draga braćo i sestre!


1. Svaki, ali baš svaki čovjek, pozvan je na svečanost proslave Isusova uskrsnuća, koju danas započinjemo. Isus nam je pripravio gozbu i uputio nam pozivnicu u kojoj stoje njegove riječi: »Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti« (Mt 11, 28). Uskrs je jedinstvena proslava, jer slavljenik, Krist, žrtvovani Jaganjac Božji, daje nam sve. Pobijedio je smrt i darovao nam je slobodu, darovao nam je samoga sebe. Krist nas oslobađa od grijeha, žalosti, duhovne praznine i osamljenosti. Po njegovoj smo muci otkupljeni, suuskrsli smo s Njime te smo pozvani sudjelovati u radosti Njegova uskrsnuća, jer s Isusom Kristom radost se uvijek iznova rađa (usp. RE, 1).

2. Ponekad se, međutim, dobiva dojam da je snažniji čovjekov muk pred prizorom Isusova mrtvoga tijela položena u grob, nego radost zbog njegova slavnoga uskrsnuća od mrtvih. Zavodljivo je beznađe, i vrlo lukavo postupa najprije s čovjekom, a onda sa zajednicom i s čitavim narodom. Osjećate li, braćo i sestre, taj sablasni muk koji se kod mnogih ljudi rađa kao plod mirenja s postojećim stanjem. Primjećujete li da muk u dušama ljudi, muk koji je rodila ravnodušnost sve više postaje zaglušujući? Nažalost, pokazuje se da je i u našoj Domovini na djelu kultura odbacivanja i isključivanja, koju je na toliko mjesta prokazao papa Franjo.

3. Sve češće se stječe dojam, draga braćo i sestre, da je naše vrijeme vrlo slično vremenu prvih kršćana, koji su trpjeli neviđena progonstva i okrutna mučenja samo zato što su vjerovali u Isusovo uskrsnuće. Jasno, postoje razlike. Danas su poprišta neke nove arene i suočeni smo s novim oblicima mučeništva. Pogledajmo samo što se događa s progonjenim kršćanima u svijetu! Ipak, ono što iz današnje perspektive zapanjuje jest da su, kako nam svjedoče povijesni izvori, prvi kršćani mučeništvo podnosili s – pjesmom na usnama. Kakav prizor: Išli su ususret smrti moleći i pjevajući psalme i hvalospjeve Bogu! Snagu za takvu neustrašivost davala im je upravo vjera u uskrsloga Krista i njegovo jamstvo da nijedan koji vjeruje u njega neće propasti. Stoga danas, dragi prijatelji, molim uskrsloga Gospodina da nas učvrsti u toj vjeri, da narod pomogne preobraziti u narod koji pjeva slavu Bogu; da nas učvrsti u spoznaji da srce postaje raspoloživo za radost po vjeri u uskrsloga Krista!

4. Uskrs nije slučajno povezan s proljećem: iz suhih, naoko beživotnih grana niču nove mladice, najraskošnije boje Stvoriteljeva djela oplemenjuju čovjekove obzore i daju dojam da čitava priroda pjeva slavu Bogu. Uz to svjedočanstvo prirode lakše nam je pojmiti istinu da je Kristov križ po uskrsnuću procvao novim, besmrtnim životom za svakoga od nas, a vjera u uskrsnuće postala je, moglo bi se i tako reći, ustavnom kategorijom Kraljevstva Božjega. Bez te vjere nema radosti; bez vjere u uskrsnuće nema ni pjesme. Umukne li vjera, umuknut će i radost, a umukne li radost, umuknut će i pjesma. Zasigurno, radost se ne izražava uvijek na isti način, posebno ne u časovima velikih nevolja. Ali radost se uvijek napaja na izvoru Božje ljubavi koju nam daje Isusovo uskrsnuće. Istinska se radost rađa ondje gdje zavlada Uskrs i sve vrjednote koje po njemu dolaze, a koje se sažimlju u kršćanskoj ljubavi.

5. Psalmist ovako kliče: »Pjevat ću ti, Bože, pjesmu novu!« (Ps 144, 9). Ta se nova pjesma rađa upravo s novošću Isusova uskrsnuća, kojim je preobrazio staroga čovjeka u novoga, stari svijet u novi. Kristovo uskrsnuće može preobraziti muk današnje strepnje u radosnu pjesmu budućnosti. Radost života raste u mjeri u kojoj život darujemo za život drugih ljudi. Dobro uvijek teži tome da se širi, a svako istinsko iskustvo radosti po samoj naravi teži k tome da raste u nama. Onaj koji želi živjeti ispunjenim životom mora se okrenuti drugome i tražiti njegovo dobro (usp. RE, 9). To je novost života, a nju živi onaj koji je prihvatio ljubav. Kristova ljubav daje smisao životu, ona oprašta. Ona nas nikada neće razočarati, a uvijek nam može vratiti radost.

Dragi vjernici i svi ljudi dobre volje,
nitko neka ne bježi od Isusova uskrsnuća! Molim Boga ovoga Uskrsa da svi jedni drugima budemo nositelji uskrsne radosti. Tako ćemo utirati put koji vodi do istinske pjesme naroda. Neka u našem narodu ponovno zaživi pjesma zadovoljnih ljudi, pjesma koja povezuje, pjesma koja oprašta, pjesma koja raduje, pjesma uskrsna, pjesma nova. Svima želim sretan i blagoslovljen Uskrs!

Izvor: zg-nadbiskupija.hr