Proslava sv. Petra i Pavla, apostolskih prvaka

III. DAN TRODNEVNICE

 

 

U petak, 28. lipnja, misom bdjenja približili smo se kraju trodnevnice okupljeni oko naših župnih zaštitnika, svetih Petra i Pavla, moleći njihov moćni zagovor u našim patnjama, želeći susresti živoga Boga i nahraniti se snagom koju samo On može dati, kako bi se duhovno obogatili i ojačali za samu proslavu svetkovine koja nam nadolazi. Misno slavlje predvodio je vlč. Matija Pavlaković, upr. župe. Fra Stjepan Golenić nam se nije mogao pridružiti zbog zdravstvenih razloga, no naše su molitve posebno ovog dana usmjerene prema njemu te svim bolesnicima i onima koji pate.

U svojoj homiliji vlč. Matija osvrnuo se na put vjere apostolskih prvaka, njihova nastojanja i različitosti po kojima je vidljivo što u njima i po njima čini Bog. Naglasio je kako ovaj susret ima za cilj u svima nama probuditi snagu vjere te nas potaknuti na promišljanje - kako i usprkos bolesti možemo postati, biti i ostati cjelovit čovjek koji će kroz vlastitu patnju i bol prepoznati savršen put prema Bogu. Upravo su naši župni zaštitnici, sv. Petar i Pavao primjer takvog cjelovita čovjeka; u svojoj potpunoj predanosti Bogu crpili su iz njega snagu za svoj život. Definicija njihova poslanja je - Bog se smilovao! Da, Bog se smilovao tebi, dragi bolesniče jer večeras imaš priliku biti ovdje i susresti živoga Boga, osluškivati ga i prepoznati kroz sakramente njegove ljubavi.

Na samom kraju propovjedi vlč. Pavlaković poručio nam je: Gospodin nam nije obećao dan bez bola, smijeh bez tuge, put bez trnja, ali nam je obećao snagu za dan, utjehu za suze i svijetlo za put... dao nam je euharistiju da već sada budemo siti, da već sada naša sadašnjost ima okus onostranosti, neprolaznosti i vječnosti.

Nemojmo buditi Isusa prestrašeni jer ginemo, samo kada smo gladni, žedni i umorni; radije budimo kao Pavao - novi stvor ozdravljen u Njemu, jer nas srce baš Njemu vuče.

Vlč. Matija podijelio je sakrament bolesničkog pomazanja koji nas poziva da našu bolest shvatimo kao duhovni izazov - u svojoj bolesti možemo iskusti Boga na posve drugačiji način, ne više Boga kojim možemo raspolagati nego kao Boga koji je uz nas i u nama u našim bolestima.

[IC]