SEDMA VAZMENA NEDJELJA

Nedjelja, 12. svibanj 2013.


Misna čitanja:

Prvo čitanje: Dj 7, 55-60
Otpjevni psalam: Ps 97, 1-2b.6-7c.9
Drugo čitanje: Otk 22, 12-14.16-17.20
Evanđelje: Iv 17, 20-26





Proslavom Isusova Uzašašća osjetili smo puninu zbilje koju zovemo odlaskom. Čini se da nerado čujemo riječi: rastanak i odlazak. Poput apostola i mi smo u iščekivanju u ovome obrednom međuprostoru do Pedesetnice. Apostoli su znali da je njihovo čekanje poput smiraja pred buru, poput odaha prije posla, poput stanke prije misijskog rada na evanđeoskoj klavijaturi.
Isus u današnjem evanđelju govori upravo o poslanju koje apostoli trebaju izvršiti. Evanđelje po Ivanu ponavljano govori o misiji koja je povjerena Isusu: dvadeset i jedan put Isus spominje da ga je Otac poslao na svijet. U tome poslanju izdvajam neke rečenice. Prije svega onu dobro poznatu: da svi budu jedno. Dobro se je danas pitati nije li Isus u prvome redu molio ovdje za nešto drugo, a ne samo za crkveno jedinstvo protestanata, katolika i pravoslavnih? Mislim da je molio ponajprije za drukčije jedinstvo: za jedinstvo svojih apostola i onih koji će ih slušati. Svesti ovaj tekst samo na ekumenizam može biti pokušaj bijega, napast da se zaboravi naše istinsko poslanje u svijetu, a ono je uvijek plod našeg življenja kršćanstva, a ne nekog dogovora vođa crkvenih zajednica.
Može li netko tko nije vjernik u Crkvi danas vidjeti da je Bog sama ljubav? Čini mi se da u našim domovima i uredima ima previše istaknutih križeva, a premalo slika uskrsnuća. Isusova smrt znači život za njegove. Nakon što je ispunio svoje poslanje, položivši život za nas, značenje je upućeno nama: nas ne čeka vječna smrt, nego vječni život. Što se promijenilo u dvije tisuće godina kršćanstva? S tim su se pitanjem morali suočiti i apostoli, o čemu pišu u svojim poslanicama, ali ujedno kažu da naše trpljenje nije kazna, već iskušenje vjere. Poruka apostola jest da biti kršćanin nije ništa što bi se zemaljskim mjerilima moglo zvati udobnim. Onaj tko je zahvaćen otajstvom vjere, tko je susreo Krista, tim mjerilom uopće ne mjeri.
Čitavo svoje poslanje Isus sažima u riječi: Njima sam očitovao tvoje ime…, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima i ja u njima. Potaknuti tim završetkom pozvani smo svi obratiti se Ocu.

Gospodine, daj da naučimo kako nam se ime Otac objavljuje kao svibanjski dah boja i mirisa koje nas odnosi u one prostore koje nam svakodnevica grabežljivo otima.

vlč. Matija Pavlaković, upr. župe