09. ožujka 2014.


PRVA KORIZMENA NEDJELJA (A)

 

MISNA ČITANJA

Prvo čitanje: Post 2, 7-9; 3, 1-7
Otpjevni psalam: Ps 51, 3-6a.12-14.17
Drugo čitanje: Rim 5, 12-19
Evanđelje: Mt 4, 1-11

 



Ušli smo u korizmu. Vrijeme posta i pokore, odricanja, samosvladavanja… reći će mnogi – patničko razdoblje. Na prvu korizmenu nedjelju čitamo odlomak iz Matejeva evanđelja o Isusovom iskušenju u pustinji.
Korizmeno vrijeme suočava nas s najozbiljnijim pitanjem smisla našega života. Svaki se čovjek trajno susreće s kušnjama koje su slične Isusovim. Svatko mora često odgovoriti na pitanje: smijem li materijalna dobra pretpostaviti duhovnima, smijem li izlagati svoje zdravlje ili čak svoj život kako bi postao popularan, smijem li zbog utjecaja i vlasti zanemariti i svoj odnos prema Bogu?

Ranokršćanska predaja smjestila je Isusovo iskušenje u pustinju. Pustinja – zemlja po izgledu nalik na mjesečevu površinu, puna usjeklina i špilja, bez vegetacije i znakova života… Prema židovskom shvaćanju ona je obitavalište demona, ali ujedno i mjesto Božje blizine, poziva, izabranja, pokore, čišćenja, oslobođenja od grijeha. Korizma je inače latinska riječ, a znači četrdesetnica – aludirajući na četrdesetodnevni boravak Isusa u pustinji; na Mojsijev boravak na gori Sinaju te na boravak Božjega naroda u pustinji. Živući u svijetu koji je pun zavodljivosti i različitih oblika grijeha i Isus je bio izložen napastima. Morao je i on, pravi Bog i čovjek, proći kroz iskušenje, kako bi nam postao u svemu sličan – osim u grijehu.

Isusovo hrabro držanje u kušnji ima snažnu poruku za sve koji ga slijede, a ta poruka glasi: s napasnikom nema pogađanja ni kompromisa. Njemu se treba suprotstaviti oslanjajući se posve na Boga i njegova obećanja. Treba na vrijeme prozreti podmuklost napasti koja uvijek nastupa u lijepom ruhu, a tek poslije pokaže i svoje ružno lice. U svom romanu Pod suncem Sotone Georges Bernanos lijepo govori: „Grijeh nikada ne ulazi u čovjeka nasilu nego polako, poput zraka. Kao što je zrak bez boje, mirisa i okusa, tako se i grijeh na početku čini sasvim bezazlenim. Ali kad počne čovjeka razarati iznutra, onda poprima i boju i miris i okus…“.


vlč. Matija Pavlaković, upr. župe