PETA VAZMENA NEDJELJA

Nedjelja, 28. 4. 2013.

 

Misna čitanja:

Prvo čitanje: Dj 14,21b-27;
Otpjevni psalam: Ps 145,8-13b;
Drugo čitanje: Otk 21,1-5a;
Evanđelje: Iv 13,31-33a.34-35

 

 

Pri pokušaju da Crkva kao institucija dobije snažniju ulogu u društvenom životu vrlo često se pozivamo na popis pučanstva u kojemu se većina građana Hrvatske izjasnila katolicima. Kada treba pred javnošću ili savješću opravdati financijska sredstva koja iz državnog proračuna stižu na račune crkvenih ustanova onda se ponovno dosjetimo ranije spomenute statistike. Usporedbe sa župnim kartotekama zasigurno bi dale drukčiju sliku, a posjećenost nedjeljnih i blagdanskih liturgija dovoljno je rječita. Jedan od razloga je neaktualnost Crkve. Stara je, nezanimljiva i nedovoljno privlačna, dok, naprotiv, čitanja ove pete vazmene nedjelje ne prestaju govoriti o novosti.

Djela apostolska izvješćuju o prijelazu kršćanske poruke iz ruralne Palestine u snažno urbanizirani grčko-rimski svijet Mediterana, od Židova k poganima. Otkrivenje spominje „novo nebo i novu zemlju“, novi narod, „sve novo“. U evanđelju Isus najavljuje novost u životu učenika, jer je „još malo“ s njima, a daje im „novu zapovijed“. Kršćanstvo bi, prema tome, trebalo biti uvijek novo, a ipak izgleda staro. Zašto? Biblijski gledano, starost je put
zalaza prema smrti, ali istodobno i staza napredovanja prema vječnoj sreći. Slično je i s novošću. S jedne strane znači biti svjež, mlad i nov u vremenu, a s druge strane biti nov u svojoj naravi, tj. kvalitativno bolji. Promatrajući one koji su redovito na misama, osobito svakodnevno, Crkva najčešće izgleda kao „last minute“ agencija za put prema smrti. Plašeći se takvog stanja ne prestajemo govoriti o potrebi okretanja Crkve mladima i njezina pomlađivanja.

Isus danas ne govori o vjeri, o Bogu, o propisima, nego o ljubavi. Sav svoj život, djelovanje i učenje sveo je na zapovijed ljubavi. Time nam poručuje da se u ljubavi krije novost ili starost Crkve. Po njoj se mjeri vjernost Kristu. Novost Isusove ljubavi je da nema nemoguće ljubavi, makar se suočili s ignoriranjem, indiferentnošću i odbacivanjem jer su možda baš to vapaji za ljubavlju!


Pretvorimo Crkvu od „bratovštine lijepe smrti“ u put k vječnosti oslikan mladošću, vjerodostojnošću i ljubavlju koja svjedoči!

p. Slavko Slišković, OP