06.04.2014.

PETA KORIZMENA NEDJELJA (A)

 

Misna čitanja

 

 

Koliko nam je značajan razgovor Marte i Isusa? Ona mu potpuno vjeruje premda još nije do kraja svjesna tko je On. Zato joj Isus kaže: “Ja sam uskrsnuće i život.” Njegova smrt i muka samo će to podcrtati i naglasiti. Čovjek više puta u svom životu prođe iskustvo smrti, a rijetko shvati i prihvati da je Isusovo Uskrsnuće za nas. Njemu to nije trebalo. On je vječan.

Uskrsnuće treba meni u mojim umiranjima. U onim svakodnevnim i onom, tjelesno gledano, zadnjem. Pa čak i na nivou onog što nazivamo pučkom pobožnošću trebala su stoljeća da se to shvati. Primjer je za to pobožnost križnoga puta. Jer, dok oplakujemo Kristovu muku trebamo uvijek pomisliti i na petnaestu postaju – Uskrsnuće – Ja sam uskrsnuće i život. U ovom evanđeoskom odlomku u kojem se opisuje snaga Kristova božanstva, možemo promatrati i njegovo čovještvo. Isus, po evanđeljima, samo dva puta plače – nad vizijom razorenog Jeruzalemom i sada nad mrtvim prijateljem.

Potresen je – u duhu je možda i na svojoj Kalvariji. Vidimo i Martinu tako tipično ljudsku reakciju. Krist koji je nedavno otvorio slijepcu oči kraj nje je, a ona kao da počinje sumnjati pred činjenicom smrti. I slijedi Isusova zapovijed “Lazare ustani!”. Strah od smrti bio je jak kod Marte. I ovo čudo mnogi su vidjeli, ali će ga mnogi, uključujući i učenike, iz straha od smrti i zaboraviti, za nekoliko dana, na Kalvariji. Mnogi, ali ne svi! Strah će proći tek nakon dolaska Duha Svetoga koji učvršćuje vjeru.

Čuda koja je Isus izvodio su činjenice, ali čuda nisu ta koja daju stamenu vjeru. Vjernost u kušnji i križu jest izvor stamene vjere. Isus i prijatelja kojega je ljubio ostavlja četiri dana u tami groba. Pa ako se i nama čini da ostajemo i četiri i četrnaest godina u tami, ne bojmo se ako smo usmjereni prema Kristu – svjetlu. Svjetlo Uskrsa zasjat će nam tada još sjajnije!


vlč. Matija Pavlaković, upr. župe