Pastoralna poslanica upravitelja župe Matije Pavlakovića župljanima, Došašće-Božić 2012.

 

Dragi župljani, sestre i braćo u Kristu!

Po prvi puta, kao upravitelj župe obraćam Vam se putem pisma, u ovo blagoslovljeno vrijeme došašća, u koje smo zakoračili ove nedjelje, 02. prosinca 2012. Pred nama je vrijeme priprave za veliki kršćanski blagdan Rođenja Gospodnjega – Božić. Pred nama je i moj pohod Vašim domovima o ovogodišnjem blagoslovu obitelji, a svakako i prilika da Vas s nekoliko riječi obavijestim o svemu što smo kroz ovu pastoralnu godinu napravili kako na duhovnom tako i na materijalnom planu naše župne zajednice.

11. listopada ove godine, papa Benedikt XVI. svečano je u Rimu za čitavu Crkvu otvorio Godinu vjere, koja će na planu sveopće Crkve trajati sve do 24. studenoga 2013. godine, kada ćemo na svetkovinu Krista Kralja Svega Stvorenoga završiti Istu, a u kojoj nam je darovano mnogo mogućnosti za osobni i obiteljski rast u vjeri. Zašto Godina vjere? Sveti Otac naglašava kako se u mnogim područjima diljem svijeta riskira mogućnost da se vjera do kraja ugasi, kao plamen bez ulja, a sve više je vidljivo i u pastoralnoj praksi kako se suočavamo s dubokom krizom vjere i gubitkom vjerskog osjećaja koji predstavlja jedan od najvećih izazova Crkve danas. U tom smislu gledamo i došašće u Godini vjere. Svaki put kad nam dođe došašće, pitamo se što bismo mogli učiniti kako bismo se što bolje pripravili za Božić. Nije nam svejedno kako će nam prolaziti ovi dani i kako ćemo dočekati Božić. Svaki put u ovom vremenu slušamo kako „Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu“... Zove nas da nešto učinimo, da se pripravimo. Ovoga došašća trebali bismo biti osjetljiviji na taj poziv i morali bismo svjesnije ići ususret Božiću. Godina vjere u koju smo zakoračili to od nas traži i očekuje da nešto učinimo. Evo nekoliko poticaja koji bi mogli pomoći da svoje došašće učinimo vjernijim, radosnijim i plodnijim.

Prvi poticaj: mise zornice. Možete pomisliti: ništa posebno. To svake godine činimo. Neka to ove godine bude svjesnije i s jutarnjim prikazanjem Božjemu Srcu. Svakoga dana u 6.00 sati ujutro slavimo sv. Misu u našoj župnoj crkvi. Dođimo na susret s Isusom s nakanom i posvijestimo si kako se u svakoj sv. Misi Gospodin spušta k nama. Kad ga u sv. Pričesti primimo, zahvalimo mu što nam dolazi, iako nismo dostojni. Tako smo slični Majci Božjoj, jer ga i mi nosimo u svojemu srcu. Neka to u nama pobudi zahvalnost unatoč nezahvalnosti koju doživljavamo i ispuni nas radošću unatoč žalostima kojima smo pritisnuti.

Drugi poticaj: posveti vremena svojoj vjeri, vjerskim i duhovnim stvarima. Molitva „Gospina pozdravljenja, Anđeo Gospodnji...“ lijepa je prilika da si svaki dan posvijestim veliki događaj Gospodinova utjelovljenja. Neka u nama kroz ovo došašće odjekuju riječi te molitve. Svakoga dana mogu više posvijestiti dio te molitve i na njega se navraćati tijekom dana. Vrhunac te molitve glasi: „I Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama!“ Ta Riječ je sa mnom, u meni je. Nosim je i ona mene nosi. Samo je u tišini mogu prihvatiti i doživjeti.

Treći poticaj: a moje riječi? Kakve su? Prilika je da ovo došašće provedem promišljajući o svom govoru i svojim riječima. Psovka se, nažalost, uvukla u sve pore našega života. U našem je govoru, u knjigama, u kazalištu, na filmu, u pjesmama... Prisutna je od kolijevke pa do groba. S njom se liježe i ustaje. Postala je navika, svakodnevna pratilja naše komunikacije. Ovo došašće, dragi prijatelju, može biti lijepa prilika za „čišćenje“ vlastitog govora i jezika. Ako donekle u tome uspijemo postat ćemo kulturniji i bolji.

Gledajući na razdoblje od jedne godine koliko sam već s Vama, svaki i najpasivniji promatrač naše zajednice može uvidjeti mnoštvo promjena koje smo zajednički učinili u protekloj pastoralnoj godini na dobrobit ove zajednice. Na duhovnom planu župe želio bih istaknuti tek neke: redovite sv. Mise u župnoj crkvi, svaki dan u tjednu, osim ponedjeljka, osnivanje liturgijsko-pastoralnog listića župe koji izlazi svake nedjelje, pobožnosti euharistijskog klanjanja svakog četvrtka, pobožnost prvog petka i subote, pobožnost klanjanja Kristovu križu u Godini vjere, listopadske i svibanjske pobožnosti, osnivanje župne molitvene zajednice, osnivanje župnog Caritasa koji do sada u župi nije postojao,  obilježavanje spomena na pad herojskog grada Vukovara, redovita korizmena pobožnost križnoga puta u župnoj crkvi utorkom i petkom, veliki križni put na Cvjetnicu trasom Planina – Kašina – Blaguša, duhovne obnove u župi pred Božić i Uskrs, kateheze za mlade nedjeljom, katekumene utorkom, krizmanike srijedom, prvopričesnike subotom i odrasle srijedom navečer, misa za mlade nedjeljom navečer koja pokazuje sve veću posjećenost, otvaranje župne internet stranice i facebook stranice i grupe, osnivanje ministranstkog gremija i zbora mladih, redovite trodnevnice pred župne blagdane, održane pučke misije u 2011. godini, župna hodočašća u Mariju Bistricu, Trsat, Ludbreg, Karlovac i Krašić, Vukovar te Beč, obilježavanje proslava sv. Nikole i sv. Cecilije, misijska nedjelja, nedjelja zahvale za Božja dobročinstva, dani kruha, majčin dan, očev dan, zaziv Duha Svetoga i TE DEUM za početak i kraj školske i vjeronaučne godine, igrokaz pred Božić, koncerti i još mnogo nespomenutih sadržaja kojima želim animirati upravo Vas, dragi župljani, na aktivniji angažman u zajednici kojoj pripadate.

U godini koja je pred nama svoju pažnju želio bih na poseban način usmjeriti prema župnim filijalama Planini i Blaguši koje do sada nisu imale sv. Misu svake, već svake druge nedjelje, po uhodanom rasporedu. Od iduće godine ukidamo subotnju večernju sv. Misu u župnoj crkvi, a ona filijala koja te nedjelje neće imati sv. Misu, imat će je subotom u terminu od 17.00 sati. I nadalje će milostinja iz filijala svake druge nedjelje ostati za tekuće potrebe funkcioniranja Iste. Naglašavam da na taj način svakoga tjedna će se slaviti nedjeljna sv. Misa u sve tri crkve na području naše župe. Također, velika mi je želja u godini koja nadolazi pokušati zajednički riješiti pitanje duhovne skrbi Kašinske Sopnice. Svjestan sam činjenice kako loša cestovna povezanost i prirodna odvojenost župne crkve, onemogućuju dolazak većeg broja vjernika s tog područja na sv. Misu u tjednu i nedjeljom. U razgovoru s vijećnicima župe voljan sam ponuditi stanovnicima toga dijela naše župe služenje sv. Mise u društvenom domu Kašinska Sopnica, jednom mjesečno, nedjeljom, u popodnevnom terminu. Na taj način, župnik bi barem malo bio prisutan u tom dijelu svoje župe. Želim naglasiti da ostala sela ipak imaju kakvu-takvu prometnu povezanost s jednom od triju crkava na području naše župe, tako da umnažanje sv. Misa nije potrebno. Nažalost, od 5.000 vjernika na području župe, svega 700 redovito dolazi na nedjeljna misna slavlja u jednu od tri naše crkve, što je svakako poražavajuća činjenica. Želim naglasiti da sve prijedloge, Vaša moguća neslaganja ili upite na planu duhovnog djelovanja i angažmana u župi, slobodno možete izreći bilo meni ili vijećnicima župe. Vrata župnoga dvora za sve Vas su uvijek otvorena!

Na materijalnom planu obnove župe učinjeno je zaista mnogo. Teško je uopće sve uokviriti u nekoliko rečenica, jer toliko se toga izdogađalo u ovih 12 mjeseci da jednostavno čovjek teško može vjerovati da smo u vremenu trenutne krize i opće neimaštine, zajednički uspjeli na mnogim područjima. Dolaskom na župu prvotni angažman usmjerio sam prema crkvama i obnovi liturgijskog posuđa, odjeće, knjiga, tepiha i sl. koji su bili u vrlo lošem stanju. Tako smo, do Božića 2011. godine obnovili sve potrebno, kako bi naša liturgijska slavlja bila na razini koju Crkva propisuje i Gospodin zaslužuje. Osnivanjem župnog pastoralnog i ekonomskog vijeća u veljači 2012. godine započeli smo sa predradnjama za obnovu župne kuće (prizemnog dijela) koje, nažalost, nije primjereno za život. Novčanim sredstvima od 182.300,00 kn, koliko smo dobili od Vaših darova za blagoslov domova u 2011. godini, početkom ožujka ove godine, marnim radom mnogih župljana i volontera, krenuli smo u obnovu prizemlja. Sredinom lipnja radovi su morali nakratko stati, jer nam financijska sredstva više nisu dopuštala nastavak obnove. Zahvaljujući donatorima s Krka i Ivanić Grada, dvojici obrtnika od kojih je svaki darovao cca. 100.000,00 kn, što u građevnom materijalu, što u novcu, te jednoj obitelji iz Kašine, koja nam je posudila 50.000,00 kn, nastavili smo daljnje radove na spomenutom objektu. Vidjevši naš trud i muku, Zagrebačka nadbiskupija nam je pomogla sa 100.000,00 kn, koje smo uložili u obnovu sakristije župne crkve i rješavanje pitanja struje i nove „šparne“ rasvjete u Istoj, čime smo smanjili potrošnju električne energije za cca. 50%. Do sredine listopada potpuno smo uredili župni arhiv i vjeronaučnu dvoranu (nekadašnju kapelu sv. Antuna i moj prijašnji ured), atrij i čekaonicu, župni caritas, ured i spavaću sobu s priručnom kuhinjicom, te sanitarni čvor i tuš kadu. Oko čitavog dvora postavljen je videonadzor, a u župnu kuću protuprovalni sustav. U prizemlju župne kuće napravljene su sve nove instalacije, izolacije, kompletno je obnovljena stolarija i kupljen je ili doniran sav potrebiti namještaj. Visina radova je plaćena u cijelosti i iznosi 420.000,00 kn.

Oko župne crkve, sa sjeverne stane, napravili smo ogradu, kojom smo omeđili župni prostor. Zatim smo uveli struju u garažu uz župnu kuću, doveli plin u Vinogradsku ulicu, te čekamo priključak za župnu kuću i crkvu. Uredili smo okoliš, (voćnjak i travnatu površinu ispred župne kuće), postavili oglasne ploče na župnu crkvu i crkvu sv. Jurja u Planini, uredili prostor za tisak u župnoj crkvi, prostor za paljenje lučica u predvorju ulaza u župnu crkvu i još mnogo toga.

U crkvi sv. Jurja u Planini napravili smo procesioni križ, novi oltar i ambon te obnovili raspela, sanirali kompletnu struju u crkvi i izvršili soboslikarske radove u sakristiji. Također smo postavili nove tepihe u prezbiteriju i kupili posude za kišobrane. Obnovljena su sva vrata za ulaz u crkvu koje je zub vremena pomalo nagrizao.

U kapeli u Blaguši kupljeni su stolci za sjedenje, obnovljeno je liturgijsko posuđe, odjeća i knjige. Budući da je kapela novijeg datuma, veći zahvati nisu bili potrebni.

Dok čitate ovo moje pismo, u prilogu imate obrazac kojeg molim ispunite, a predat ćete mi ga kada se susretnemo u Vašem domu o ovogodišnjem blagoslovu obitelji. Nažalost, postoji veliki broj Vaših podataka koji u razdoblju od 1992.-2010. godine nisu upisani u župne Matice (krštenih, vjenčanih i umrlih), a sakramente ste u župi primili. Do sada sam sanirao dio propusta, ali postoji još veliki broj Vas koji niste došli u župni ured, kako bi provjerili podatke upisane (ili neupisane) u Matice. Navedenim obrascem moći ću kvalitetnije uočiti moguće propuste. Stoga Vas molim, dođite i provjerite svoj status i status članova obitelji, te pokojnika, kako ne bi bilo poteškoća, problema i neugodnosti prilikom traženja nekih dokumenata u župnome uredu, a koji nisu upisani. Uz obrazac Vam dostavljam i novu Obiteljsku knjižicu. U nju ću upisivati Vaše darove, kako za blagoslov obitelji, tako i za darove izvan redovitog pohoda svećenika Vašem domu. S tim u svezi želim Vas uputiti što je obiteljski dar ili redovina, dar za blagoslov, milostinja, a što dar za obnovu crkvenih objekata.

Milostinja – je dobrovoljni dar koji se daje prilikom dolaska na sv. Misu. Ona se skuplja na sve Nedjelje kroz godinu, na sve Blagdane kroz godinu i dane koje odredi Nadbiskupski Duhovni Stol. Redovita milostinja se ne može, osim ako biskup drugačije ne odredi, prenamijeniti u nešto drugo osim za župu. Milostinja je namjenska i služi za pokriće troškova župe (oltarnici, svijeće, cvijeće, misno ruho, hostije, dar prosjaku itd.). Postoje dani kada cjelokupna milostinja ide za Misije, Caritas, Božji grob, Petrov novčić i sl.

Dar za blagoslov – je dobrovoljni dar koji je obitelj odlučila darovati prilikom godišnjeg posjeta svećenika o blagoslovu njih i doma u kojem žive. Taj dar ide u župnu blagajnu i služi za plaću svećeniku ili nagradu zvonaru i orguljašima. Visina dara nije određena, te je isključiva odluka obitelji.

Obiteljski dar ili redovina – to je redoviti godišnji doprinos obitelji kao člana jedne vjerske zajednice. Na taj dar nas obvezuje i PETA CRKVENA ZAPOVIJED koja kaže: „Doprinosi za crkvene potrebe.“ Visina dara za cijelu godinu trebala bi iznositi najmanje jednu prosječnu dnevnicu zaposlenika. Svaka stranka, udruga i društvo imaju svoju članarinu od koje se uzdržavaju objekti i samo društvo. Tako bi i svaki član jedne vjerske zajednice trebao, po vlastitoj savjesti, doprinositi za tu zajednicu kojoj pripada krštenjem. Ovaj doprinos vjernika koristi se za redovito održavanje crkvenih objekata i režijske troškove (struja, voda, plin, domaćinstvo i druge potrebe). Ovaj dar bi trebala darovati svaka obitelj prema mogućnostima, a da time ne ugrožava svoj obiteljski budžet.

Dar za obnovu crkvenih objekata – ovaj dar je specifičan jer se daje isključivo onda kada se unutar jedne župne zajednice pokrene inicijativa gradnje ili obnove nekih objekata koji prelaze visinu redovitih prihoda župe od milostinje, blagoslova i obiteljskoga dara. Župnik je dužan izvijestiti župljane o gradnji ili obnovi određenog objekta, (npr. „župni dvor u Kašini“). Dužan je ishoditi suglasnosti Nadbiskupije i župljanima predočiti barem približnu vrijednost objekta koji se namjerava graditi ili obnavljati. Mi smo obnavljajući prizemlje župne kuće ušli u dug od 150.000,00 kn kojeg moramo vratiti, a kada znademo da za osnovno funkcioniranje župe kroz 12 mjeseci potrebujemo cca. 120.000,00 kn za režijske i ine troškove popravaka i sanacija, nije teško izračunati svotu koja bi bila optimalna za normalno egzistiranje naše zajednice. Čitav prvi kat župne kuće i dalje je neuređen, osjeća se smrad i nije prikladan za život. Troškovi budućih, radova kojima bi se u cijelosti obnovila župna kuća, iznosit će cca. 800.000,00 kn. Taj novac nemoguće je sakupiti u kratkom roku. Međutim, kada bi svaki član župe godišnje odvojio 60 kn od svojih primanja skupilo bi se po godini 300.000,00 kn, - iznos kojim bi se vratio dug i pomalo saniralo ono što je devastirano kroz nadolazeće godine.

Dragi moji župljani!

Iako sam svakodnevno kritiziran od manjine naše subraće, koja je nažalost glasnija od većine nas koji želimo dobrobit našoj zajednici, ja ne posustajem od planova koje sam si postavio dolaskom u ovaj predivni prigorski kraj naše Nadbiskupije. U godinama koje dolaze, sve dok ću biti Vaš pastir, želja mi je postaviti nove klupe u župnoj crkvi, učiniti sanaciju stepenica od Dvora prema župnoj crkvi koje su nažalost dotrajale, zatim sanirati žljebove i snjegobrane na župnoj crkvi (koji su napravljeni „kontra struke“), postepeno sanirati orgulje i razglas, uvesti grijanje, te napraviti novu fasadu na župnoj crkvi. U Planini također treba riješiti pitanje razglasa u crkvi, a u Blaguši obnoviti ulazna vrata u kapelicu i urediti okoliš oko kapele. Gornji kat župne kuće uređivat će se postepeno, kako financijska situacija bude dopuštala.

I na kraju, želim se zahvaliti svima Vama koji ste mi na bilo koji način pomogli da se ugodno, lijepo i prihvaćeno osjećam u ovoj zajednici koja mi je od našega nadbiskupa povjerena. Svjestan sam svoje mladosti, neiskustva, temperamenta i ljudskih slabosti, ali znam da zajedno s Vama mogu izvršiti misiju koju nam je Bog, baš sada, zajednički udijelio. Svjestan sam i krize koja nas je snašla, ali ponavljam – ono što možemo danas, sutra možda nećemo moći!
Neka su nam svima blagoslovljeni ovi dani išćekivanja rođenja našega Spasitelja koji želi dati poticaj u našoj tromosti, koji želi probuditi našu usnulost, ražariti vjeru i ući pod moj i tvoj krov, te nas ispuniti radošću koja nam nedostaje.
Do skorog viđenja u Vašem domu srdačno Vas pozdravljam!

                                                                                                      Vaš župnik
vlč. Matija Pavlaković