NEDJELJA, 12. siječanj 2014.


KRŠTENJE GOSPODINOVO

 

Misna čitanja
Prvo čitanje: Iz 42, 1-4.6-7
Otpjevni psalam: 29, 1a.2.3ac.4.3b.9b-10
Drugo čitanje: Dj 10, 34-38
Evanđelje: Mt 3, 13-17

 


 

Redovito kažemo da božićni ciklus ima epifanijsko obilježje. Blagdan Isusova krštenja, kao granični blagdan dvaju liturgijskih vremena, uklapa se u očitovanje Boga čovjeku. Izvanredne pojave koje prate Isusovo krštenje u Jordanu imaju epifanijsko obilježje: otvoreno nebo, glas, silazak Duha. To su, rekli bismo, vjerodajnice koje nebeski Otac daje svome Sinu. Ipak, i ovdje je slava zaogrnuta običnošću, jer je i Isus među mnoštvom pokornika i grješnika, pomiješan s onima koji prepoznaju da im je potrebno obraćenje.

U današnjem evanđelju riječ je o prepoznavanju koje svoj vrhunac ima u priznanju kao objavi. Bog kao završetak svoje božićne poruke Očitovanja (Epifanije) govori ljudima: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!“. I sâm je Ivan Krstitelj ostao zbunjen Isusovim stavom: „Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?“ Pa ipak, Isus, prije objavljivanja svoga identiteta, zauzima mjesto koje otkriva njegovo poslanje. Dolazi na mjesto gdje ga nitko ne bi očekivao, među ljude za koje se smatralo da bi ih dobro bilo držati na prikladnoj udaljenosti. Kad se čovjek udaljava, Bog se približava; ljubav ostaje prisutna i tamo gdje svoj trag ostavlja grijeh. Isus od početka objavljuje da je došao poradi grješnika.

Evanđeoska nas stranica poziva na prepoznavanje onoga koji je poslan od Oca, kako bismo otkrili smisao njegova poslanja. Ući s Kristom u dodir moguće je samo ako smo u čekaonici s onima koji su usmjereni pokorničkom stazom i koji uočavaju da nisu tamo gdje bi trebali biti. Nismo pozvani biti nezadovoljni drugima, već sobom. Očev glas je upućen nama, možda tek zato da danas posegnemo za svojim krsnim listom i da se pred njim pitamo što bismo trebali kao kršćani činiti u svijetu?

Danas Bog ne traži od nas da budemo savršeni, već da budemo kršćani. To ime ima okus vjere, premda obavijeno grješnošću. Neka nas ohrabre riječi: „Svoju vjeru mogu usporediti s ptičjim gnijezdom: napravljeno je od slame, od blata i ostataka, ali u sebi čuva život.“ Evo izazova našem vremenu…

 

                                                                                   vlč. Matija Pavlaković, upr. župe