Izlet zbora mladih i ministranata

Dana 22. 09. 2012. godine  zbor mladih i ministranti naše župe krenuli su na zasluženi izlet u karlovački kraj i njegovu okolicu. Prepuni očekivanja i nestrpljenja u autobus smo se ukrcali u devet sati. Putem smo pričali, pjevali i veselili se. Župinjo nas je upoznavao s glavnim značajkama karlovačkog kraja kao i njegovih običaja.

Naše prvo odredište bilo je samo središte Karlovca. Vidjeli smo župnikovu kuću, školu, igralište, staro kino koje sada služi u druge svrhe… Na kraju smo posjetili nacionalno svetište sv. Josipa. Bilo je prekrasano. Tamošnji župnik nas je upoznao sa poviješću crkve, ali i Karlovca. Poslije nam se obratio i sam župnik pripovjedajući o trenutcima koje je proveo tamo kao i njegove prve mise, ljubavi, prijateljstva.

Laganim korakom uputili smo se prema starom gradu Dubovcu, najljepšem i najsačuvanijem spomeniku feudalnog graditeljstva Hrvatske. Uz njega se veže i nekoliko legedni, a najpoznatija je upravo ona koja govori o tajnom izlazu od Kaštela do nekadašnje župne crkve sv. Mihovila, kojeg su prokopali branitelji grada za vrijeme turskih navala. Za Vas koji niste znali sam Dubovac stariji je od grada Karlovca.

Turanj - Župa KašinaPoslije toga krenuli smo prema muzeju Domovinskog rata, u mjestu Turanj, s izloženim eksponatama borbene tehnike. Tu je izložen samo mali dio naoružanja kojim se Hrvatska vojska koristila u Domovinskom ratu od 1991.do 1995. godine. Ovdje je bila i prva crta obrane grada o čemu nam je pričao  župnikov tata i brat. Pričali su i o teškim razaranjima te o posljedicama rata, fizičkim i psihičkim. Kao sjećanje na poginule branitelje grada Karlovca među kojima je bio i župnikov djed dignut je i spomenik pred kojim smo se i pomolili. Oprostili smo se sa župnikovim tatom i bratom te krenuli prema samostanu Pavlina.

U samostanu smo obišli predvorje i upoznali se s običajima Pavlina. Naučili smo kako ih prepoznati (po bijelim haljinama), naučili smo njihove navike i nešto o njihovim samostanima. Napravili smo zajedničku fotografiju i krenuli po vječno pitanje. Pitanje pobjednika. Otišli smo na terene, ali prije toga smo se okrijepili plodom vrijednih ruku naših majka i baka. Spremni za dvoboj, podijelili smo se u timove i zaigrali graničar. Nakon četrdesetak minuta neizvjesne igre, zasluženom pobjedom su pobijedlile snage predvođene župinjom - ministranti.
Nakon igre okrijepili smo se pićem i krenuli prema Krašiću. Tamo nas je dočekao župnik i poveo nas u crkvu. Pripovijedao nam je o Alojziju Stepnicu, o njegovom djetinjstvu, mladosti, osudi, zatočeništvu i bolesti, smrti i proglašenju blaženim od strane Svetog Pape Ivana Pavla II. Poslije smo imali svetu misu koja je bila vrhunac našega izleta. Naravno, ona ne bi bila upotpunjena bez našeg zbora koji je i ovaj put pokazao savršenstvo pjevanja i sviranja. Naravno, tu su bili i ministranti kao i čitači. Od tamošnjeg župnika kao uspomenu za ovaj posjet dobili smo na poklon knjižicu o kardinalu Alojziju Stepincu.
Nakon svete mise uputili smo se prema muzeju. Vidjeli smo blaženikov krevet, radni stol, slike, zavoje…  Prepuni novih saznanja krenuli smo svojim domovima.

Izlet je bio veoma poučan gdje smo uz zabavu, ples, pjesmu, zezanciju i molitvu stekli nova prijateljstva kao i nova znanja. Svi zajedno moramo prije svega biti zahvalni našem župniku Matiji, bez kojeg ovaj izlet ne bi bio ovoliko upotpunjen i ostvariv, njegovom bratu i tati, Ivani i Bojanu, vrijednim mamama i bakama, ali i vama, mladima, jer ste vi oni koji ovu župu činite jakom i nepobjedivom. I zato vam od srca hvala. Do godine se nadamo još ljepšem i ispunjenijem izletu. I naravno, revanšu zboraša!