HABEMUS PAPAM!

Kardinal Jorge Mario Bergoglio izabran je 13. ožujka 2013. godine za 266. Petrova nasljednika, a odlučio je uzeti ime Franjo. Nadbiskup je Buenos Airesa, talijanskih korijena,  77 mu je  godina i redovnik je iz reda Isusovaca.

Nakon 1300 godina to je prvi papa koji nije iz Europe, a treći je papa zaredom koji nije Talijan. Gledano kroz povijest, prvi je puta da je jedan Isusovac postao papa, a poslije Grgura XVI. nakon gotovo 170 godina Crkva ima ponovno papu redovnika. Osim toga, ovo je prvi papa nakon 1100 godina koji je uzeo novo papinsko ime. Ime Franjo simbolizira siromaštvo, poniznost, jednostavnost i obnovu Katoličke crkve.

Ime novoga pape obznanio je francuski kardinal Jean-Louis Tauran riječima: „ Annuntio vobis gaudium magnum, habemus papam!“ sa središnjeg balkona bazilike Sv. Petra u Vatikanu.

Neposredno nakon njega na prozoru bazilike pojavio se i novi Petrov nasljednik.

U svom prvom obraćanju na talijanskom jeziku, novi je papa rekao:

Braćo i sestre, dobra večer!
Poznato vam je da je dužnost konklave bila Rimu dati biskupa. Izgleda da su ga moja braća kardinali išla potražiti gotovo na kraj svijeta…, ali evo tu smo. Hvala vam na dočeku. Biskupijska zajednica Rima ima svog biskupa: hvala! I prije svega, želim se pomoliti za našeg biskupa u miru, Benedikta XVI. Molimo svi zajedno za njega, da ga Gospodin blagoslovi i da ga Majka Božja čuva.
[Papa moli s vjernicima na Trgu sv. Petra Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu]
A sada započinjemo taj put: biskup i narod. Taj put rimske Crkve koja predsjeda u ljubavi svim Crkvama. Put je to bratstva, ljubavi i povjerenja među nama. Molimo uvijek za nas: jedan za drugoga. Molimo za čitav svijet da vlada veliko bratstvo. Želim da vam ovaj put Crkve koji danas započinjemo i u kojem će mi pomagati moj kardinal vikar, koji je ovdje prisutan, bude plodonosan za evangelizaciju ovog tako lijepog grada!
Sada ću podijeliti blagoslov, ali prije toga vas molim za jednu uslugu: prije no što biskup blagoslovi narod, molim vas da vi zamolite Gospodina da blagoslovi mene: bit će to molitva naroda koji moli blagoslov za svog biskupa. U tišini molite za mene.
[…]
Sada ću udijeliti blagoslov vama i čitavom svijetu, svim muškarcima i ženama dobre volje.
[Blagoslov]
Braćo i sestre, sada vas ostavljam. Velika vam hvala na prihvaćanju. Molite za mene i vidimo se uskoro. Do skorog viđenja: sutra ću se poći pomoliti Majci Božjoj, da čuva cijeli Rim. Laku noć i ugodan odmor!


ŽIVOTOPIS


Jorge Mario Bergoglio rođen je 17. prosinca 1936. u Buenos Airesu, u obitelji s petero djece, a otac mu je bio talijanski imigrant, te novi papa ima i argentinsko i talijansko državljanstvo. Diplomirao je kemijsku tehnologiju, no poslije se odlučio za svećenički poziv te stupio u bogosloviju. U novicijat Družbe Isusove stupio je 11. ožujka 1958. godine. Humanističke studije završio je u Čileu, a 1963., po povratku u Buenos Aires, završio je filozofiju na Filozofskom fakultetu kolegija "San Jose" u San Miguelu.
Sljedeće dvije godine predavao je književnosti i psihologiju na kolegiju "Immacolata" u Santa Feu, a 1966. predavao je iste predmete na kolegiju "Salvatore" u Buenos Airesu.

Od 1967. do 1970. studirao je teologiju na Teološkom fakultetu kolegija "San Jose" u San Miguelu.
Za svećenika je zaređen 13. prosinca 1969. godine, a unutar Družbe Isusove proveo je svoj treći probandat 1970. - 1971. u Alcali de Henares u Španjolskoj, te je 22. travnja 1973. položio svoje doživotne zavjete.

Bio je magister novaka u Villa Barilari u San Miguelu (1972. - 1973.), profesor na Teološkom fakultetu, konzultor u svojoj Provinciji te rektor kolegija. Za provincijala Argentine izabran je 31. srpnja 1973. i tu je službu obnašao šest godina.

Između 1980. i 1986. godine bio je rektor kolegija i Filozofskoga i teološkog fakulteta u istoj kući, te župnik u biskupiji San Miguel.

U ožujku 1986. pošao je u Njemačku kako bi ondje dovršio rad na svojoj doktorskoj disertaciji, nakon čega su ga poglavari smjestili u kolegij "Salvatore" odakle je premješten u crkvu Družbe Isusove u gradu Cordobi, gdje je obnašao službu duhovnika i ispovjednika.

Blaženi Ivan Pavao II. imenovao ga je 20. svibnja 1992. pomoćnim biskupom Buenos Airesa, a 27. lipnja iste godine primio je u katedrali u Buenos Airesu biskupski red po rukama kardinala Antonija Quarracina. Suzareditelji su bili apostolski nuncij Ubaldo Calabresi i biskup Mercedes-Lujana Emilio Ognjenović.

Nadbiskupom koadjutorom Buenos Airesa imenovan je 3. lipnja 1997., a 28. veljače 1998., nakon smrti kardinala Qarracina, naslijedio ga je u nadbiskupskoj službi.

Kao nadbiskup putovao je javnim prijevoznim sredstvima, a umjesto biskupske palače, stanovao je u iznajmljenom stanu, te si je zaslužio nadimak "kardinal siromašnih".

Govori španjolski, talijanski, a služi se i njemačkim jezikom. Poznat je i kao dobar kuhar, ljubitelj opere, prijatelj grčke klasike, Shakespearea i Dostojevskoga te kao dobar plivač, premda od djetinjstva ima poteškoća s plućima.

Napisao je knjige: "Meditationes para religiosos" (Razmatranja za redovnike) 1982., "Reflexiones sobre la vida apostolica" (Razmišljanja o apostolskom životu) 1986., i "Reflexiones de esperanza" (Razmišljanja o nadi) 1992.

Bio je ordinarij i za vjernike istočnoga obreda koji prebivaju u Argentini, a nemaju ordinarija vlastitoga obreda. Usto je bio i Veliki kancelar Argentinskog katoličkog sveučilišta.

Na 10. redovitoj općoj skupštini Sinode biskupa u listopadu 2001. bio je generalni relator.

Od studenoga 2005. do studenoga 2011. bio je predsjednik Argentinske biskupske konferencije.

Blaženi Ivan Pavao II. imenovao ga je kardinalom na konzistoriju 21. veljače 2001., a naslovna mu je crkva bila crkva Sv. Roberta Bellarmina. Bio je član Komisije za Latinsku Ameriku, Vijeća za obitelj, Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, te Kongregacije za ustanove posvećenog života.

Doktorirao je u Njemačkoj. Ima sveučilišnog iskustva (rektor filozofsko-teološkog fakulteta u San Miguelu).

Bio je predsjednik Argentinske biskupske konferencije od 2005. do 2011. Imenovan kardinalom 2001. godine.

Član je Kongregacije za bogoslužje i sakramente, Kongregacije za kler, Kongregacije za institute posvećenog života i družbe apostolskog života, Papinskog vijeća za obitelj i Papinske komisije za Latinsku Ameriku.


U  studenome 2012. kardinal Jorge Mario Bergoglio zajedno sa svojim osobnim ispovjednikom hrvatskim franjevcem fra Berislavom Ostojićem u središtu Buenosaireske nadbiskupije ugostio je biskupa Milu Bogovića i fra Josipa Bebića. Bergoglio je tada govorio o životu i djelovanju Crkve u njegovoj biskupiji, ne krijući zadovoljstvo hrvatskim svećenicima/tamošnjim misionarima. Izrazio je želju da još više takvih svećenika, ako je moguće, hrvatski biskupi pošalju na rad u Buenos Aires, objavljeno je na internetskim stranicama splitskih franjevaca.

Bergoglio je imao jednu od vodećih uloga za vrijeme argentinske ekonomske krize kao glas savjesti te je postao simbol borbe protiv troškova koje globalizacija može nametnuti siromašnom svijetu.
Osim toga, Bergoglio je poznat po skromnosti. On radije živi u skromnom stanu nego u biskupskoj palači. Odrekao se limuzine te na posao ide autobusom i pješice, te si sam kuha obroke.

 

Izvor: IKA/Bitno.net