DVANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU (C)


Nedjelja, 23. lipnja 2013.

 

MISNA ČITANJA

Prvo čitanje: Zah 12, 10-11; 13, 1
Otpjevni psalam: Ps 63, 2-6.8-9
Drugo čitanje: Gal 3, 26-29
Evanđelje: Lk 9, 18-24

 


Ovonedjeljna poruka sugerira nam osnovnu temu kroz riječ molitva. Na početku današnjeg evanđelja stoji zapisano: „Dok je Isus jednom u osami molio…“ Riječ je o pitanjima o Bogu i čovjeku, kao i o odgovorima na ta pitanja, koja kao jedina zanimaju religioznog čovjeka. To je bilo najvažnije i Isusu. Kad god su posrijedi Bog i čovjek, tada na početku i na kraju stoji molitva, u osami i s drugima. Molitva je izražaj za udaljenost i nedohvatljivost Boga, ali istodobno je i izražaj njegove neshvatljive blizine svijetu i čovjeku. Molitva je odraz našeg traženja i naše čežnje za Bogom. Samo kao molitelji uspijevamo izdržati našu nadu u konačnu Objavu i očitovanje života u krhkosti svoga tijela i u prolaznosti stvorenoga. Kao molitelji možemo nositi tuđi teret i nositi teret s drugima pretačući ga u ispunjavanje zakona ljubavi.

Osnovno pitanje današnje nedjelje glasi: „Tko je Isus Krist?“ Neki ga drže za Ivana Krstitelja, neki za proroka Iliju ili za nekog od (uskrsnulih) proroka. Zašto Ilija i Ivan Krstitelj? Ilija je u IX. st. pr. Krista bio borac protiv lažnih božanstava, a ujedno i tražitelj Božje objave. Upravo, stoga, dopušta brutalno smaknuće Baalovih svećenika da bi mogao spoznati da se Bog ne nalazi u ognju ili oluji, već u blagom lahoru, slici brižne ljubavi. Ivan Krstitelj je pak pozivao na obraćenje, a to znači dopustiti da u životu na prvome mjestu bude pravednost, a ne sebično traženje ostvarenosti vlastitih prohtjeva na štetu drugih. Ivan upućuje na većega od sebe koji dolazi… Apostol Petar produžuje Ivanov navještaj i zaključuje – Krist – Pomazanik Božji! Da, Petar je u pravu – Isus je konačan i neopoziv Božji odgovor. U njemu Bog nije onaj koji kažnjava i sudi, nego traži ljude, liječi ih, oslobađa, nudi im spasenje u našim kušnjama i slabostima, u našoj zatvorenosti i grijehu, ovisnostima i neslobodi, u našem trpljenju i umiranju. Kao Mesija postaje Božje iskustvo o tome što znači biti čovjek. Ponovimo danas više puta Petrov odgovor, jer to znači graditi život na svakodnevnome, a ne na čudesima, iznimnim susretima koji oduševljavaju, ali brzo nestaju…. Takva nam vjera ne treba…

 

vlč. Matija Pavlaković, upr. župe