05.01.2014.

DRUGA NEDJELJA PO BOŽIĆU

 

Misna čitanja
Prvo čitanje: Sir 24, 1-2.8-12
Otpjevni psalam: 147, 12-15.19-20
Drugo čitanje: Ef 1, 3-6.15-18
Evanđelje: Iv 1, 1-18

 

 

Vremena su, kažu, obilježena maksimalnim relativizmom. Nema čvrstih i stabilnih vrijednosti i vrjednota. Ono što je danas na cijeni sutra već može biti tek ostatkom spomena ili samo objektom povijesnih istraživanja. Glavni kriterij ljudskog življenja i ponašanja, njihova prosuđivanja i vrjednovanja su utilitarizam i pragmatizam. Ono što trenutačno zadovoljava ljudske potrebe to ima vrijednost, a sve ostalo su samo priče.

I kršćanstvo se na svojim počecima pojavilo kao nova ponuda Boga, kao novi put do Boga. Novost te ponude bila je u činjenici da je sami Bog postao čovjekom, da je zaživio ljudsku situaciju u jednoj konkretnoj ljudskoj osobi koja nije imala slavan završetak. Takav govor o Bogu nailazio je na podsmjehe, izrugivanje i relativiziranje. Rijetki su bili spremni prihvatiti takvoga Boga čiji je domet i čija je svemoć ograničena njegovim utjelovljenjem.
U takvom ili sličnom ozračju nastao je tekst Ivanova prologa (uvoda) koji nam je naviješten u današnjem evanđelju. Taj Bog koga je kršćanstvo prepoznalo u konkretnoj osobi Isusa iz Nazareta doista je utjelovljeni Bog, Bog koji je odvijeka i koji je u određenom povijesnom trenutku prišao k ljudima kao čovjek. Njegovo vječno postojanje Ivan je izrazio pojmom koji mu je ponudila helenistička filozofija, pojmom Logos. Logos je princip jedinstva svemira, a za Ivana on je Božja Riječ po kojoj sve postoji. Ta Božja riječ koja je prisutna u svemiru kao njegov smisao postala je tijelo, postala je djelo, postala je konkretni i po ljudsku življeni smisao.

Ako želimo imati budućnost u Bogu ne možemo izbjeći osobu Isusa iz Nazareta, jer Božja budućnost je u njemu poprimila konkretni povijesni oblik i postaje kriterij prosudbe povijesnoga tijeka. Ona je punina od koje svi mi primamo i prema kojoj smo usmjereni.

 

vlč. Matija Pavlaković, upr. župe