IV. KORIZMENA NEDJELJA (GODINA C)

Nedjelja, 10.03.2013.

 

Misna čitanja:

Prvo čitanje: Jš 5, 9a.10-12
Otpjevni psalam: 34, 2-7
Drugo čitanje: 2Kor 5, 17-21
Evanđelje: Lk 15, 1-3.11-32

 

Poteškoće s poznatim pričama najčešće leže u jednosmjernoj točki gledišta. Postanu dosadne. Poteškoće s Isusovim "pričama" nisu manje. Naprotiv! Učestali, nepromijenjeni ton njihova tumačenja stvara zamor. Nerijetko i odbojnost. Mogući izlaz iz zamornoga ponavljanja krije se u promjeni perspektive. Isusova najpoznatija priča mijenja naslove. Zove se prispodobom o milosrdnom ocu ili rasipnom sinu. Promjene naslova odaju i slutnju da se u njima ne iscrpljuju moguća shvaćanja priče. Svetopisamski otac Luka govori kome je Isus pričao. Oko Isusa su bila dva kruga slušatelja. U prvom su svi carinici i grješnici. Okupljali su se oko Isusa da ga slušaju. U drugom su krugu bili farizeji i pismoznanci – oni su se okupljali oko Isusa kako bi pratili što govori i čini prvom krugu. Zauzimali su naoko neutralan stav odmaka. No, mrmljanje je odavalo njihovu zainteresiranost.


Isusova priča o dvojici braće koja između sebe nisu izmijenila ni riječi zrcali dva kruga ljudi oko Isusa koji ne razgovaraju međusobno. Carinici i grješnici s jedne, a farizeji i pismoznanci s druge strane. Otac u priči i Isus u zbilji imaju isti problem. Kako ljudima pomoći da se ne osude? Kako im otvoriti oči da se vide, da uđu u međusobni odnos, da se ne bore jedni protiv drugih uvlačeći oca u svoje borbe i svoju sljepoću za drugoga? Isusu i ocu stalo je do ljudskih međusobnih odnosa. Priča, međutim, nije samo pomoć da se braća u njoj vide i opaze svoju odvojenost. Ona je nadasve izravni Božji izazov braći da otkriju kako dobro koje imaju, rasipali ga ili čuvali, nije njihovo i nije najvažnije. Ono je tu da bi među sobom mogli graditi ono što je važnije od imanja. Odnos. Od onoga minimalnoga, međusobnoga priznanja, do onoga maksimalnoga, do bratstva u zajedničkoj kući.


vlč. Matija Pavlaković, upr. župe