Kardinal Alojzije Stepinac, nadbiskup zagrebački, mučenik i blaženik

Blaženi Alojzije Stepinac rodio se 8. svibnja 1898. godine kao peto od osmero djece u katoličkoj obitelji Josipa i Barbare u selu Brezariću, župa Krašić. Obitelj se 1907. godine iz sela Brezarić preselila u Krašić, pa se često Krašić i spominje kao mjesto njegova rođenja. Kršten je 9. svibnja 1898. godine u krašićkoj župnoj crkvi Presvetog Trojstva imenom Alojzije Viktor. U nadi da će njen sin postati svećenikom njegova je majka postila i molila tri puta tjedno za tu nakanu (srijedom, petkom i subotom). Prošavši kroz sva životna iskušenja (školovanje, služba u vojsci i zarobljavanje) došao je do konačne odluke: „Želim biti svećenik“.

Godine 1924. upućen je na studij u Rim (rimski papinski zavod „Germanicum“), a 26. listopada 1930. godine biva zaređen za svećenika, u 31 godini života (Rim, crkva sv. Petra Kanizija). Godinu nakon ređenja postiže naslov doktora filozofije i teologije. Svoju prvu svetu misu proslavlja u Rimu (crkva Sancta Maria Maggiore) na blagdan Svih Svetih. Prvu svetu misu u rodnom Krašiću slavio je 19. srpnja 1931. godine u župnoj crkvi Presvetog Trojstva. Nadbiskupskim ceremonijalom (voditeljem obreda) imenovan je 27. srpnja 1931. godine od strane zagrebačkog nadbiskupa Antuna Bauera, a 29. svibnja 1934. godine imenovan je zagrebačkim nadbiskupom koadjutorom s pravom nasljedstva. Biskupsko posvećenje imao je 24. lipnja 1934. u zagrebačkoj katedrali (posvetitelji: dr. Antun Bauer, zagrebački nadbiskup; dr. Ivan Šarić, sarajevski nadbiskup i Klement Bonefačić, splitski biskup. Sa svojih 36 godina i četiri godine svećeništva bio je najmlađi biskup katoličke crkve. Godine 1937. vodi hrvatsko hodočašće u Svetu Zemlju, a 07. prosinca 1937. godine, smrću nadbiskupa Bauera preuzima službu i naslov zagrebačkog nadbiskupa i predsjednika biskupskih konferencija Jugoslavije. Kroz svoje djelovanje i obnašanje dužnosti pomagao je bližnjima u nevolji, otvarao nove crkve i župe, organizirao razna predavanja za intelektualce i studente, pokrenuo katolički tisak, borio se protiv mržnje, nepravde i zla u čovjeku i protiv čovjeka te poticao obnovu obitelji kao klice kršćanskog života i kreposti.

Tijekom Drugog svjetskog rata pomagao je svima bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost. Uhićen je 18. rujna 1946. godine, a u nepravednom sudskom procesu 11. listopada 1946. godine biva osuđen na 16 godina zatvora (lišen slobode, prisilan rad i gubitak političkih i građanskih prava u trajanju od pet godina), a sve zbog „krivnje protiv naroda i države". U razdoblju od 11. listopada 1946. do 05. prosinca 1951. proveo je u lepoglavskoj kaznionici, a od kraja 1951. pa sve do smrti u kućnom je pritvoru u Krašiću. Za vrijeme zatočeništva 12. siječnja 1953. godine, Sveti Otac Papa Pio XII. imenuje ga kardinalom Svete Rimske Crkve. Kardinal Stepinac blago u Gospodinu, preminuo je 10. veljače 1960. godine, ponavljajući riječi: „Fiat voluntas Tua“ (Neka bude volja Tvoja). Do samog je kraja ostao dosljedan obećanju: „Bilo što se dogodilo, ja ostajem sa svojim narodom i čekam." U listopadu 1998. godine (03. listopad) Sveti Otac Papa Ivan Pavao II. u Mariji Bistrici proglasio ga je blaženim.

Jedna redovnica iz Hrvatskog zavoda sv. Jeronima, gledajući Alojzija Stepinca tijekom njegovih studija rekla je:“Blago narodu u kojem će on biti svećenik." Možemo zaključiti da su se obistinile njene riječi, jer zaista, blago je narodu koji je imao takvog svećenika.

[IC]

 

Izvor:
Alojzije Stepinac, hrvatsko hodočašće u Svetu Zemlju 1937., R. Adalbert, Naklada Zadro, 1995. godina
Kardinal Alojzije Stepinac, nadbiskup zagrebački, mučenik i blaženik, Župni ured Presvetog Trojstva – Krašić
Blaženi Alojzije Stepinac, Glas Koncila, dostupno na: http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=123&Itemid=116, učitano 09.02.2013.