14.06.2015.

XI. NEDJELJA KROZ GODINU (B)

Misna čitanja

Moram priznati da me često iznenađuje jednostavnost i ljepota govora otajstva, govora Isusa Krista. Obično želimo, očekujemo ili smo naviknuli da nam se pripovijeda o Bogu, a gotovo nimalo ne učimo i ne poučavamo kako „Boga izricati“. Isus je došao odnekud i taj odnekud ne možemo opisati, a to što ne možemo opisati jednostavno zovemo „izdaleka“. I premda je tako, taj isti Isus imao je sandale prašnjave od prašine ove naše zemlje i upravo zbog toga znao je „Boga ispripovijedati“. Nije se ustručavao započeti svoj govor na način: „Kako, čemu da prispodobim kraljevstvo nebesko?“

Kad sijač baci sjeme na zemlju, spavao on ili bdio, sjeme raste. Nije jednostavno niti lako naučiti „kršćanski spavati“, biti miran, onako kako to opisuje ovonedjeljno evanđelje. Ipak, možemo pokušati naučiti: ponekad zatvoriti usta, zastati u molitvi i zadržati dah, kad smatramo da naša mora biti posljednja. Barem ponekad nemojmo izreći svoje mišljenje, prosudbu ili stajalište; barem ponekad zašutimo i slušajmo tišinu, pokušavajući dosegnuti svoju neprisutnost i reći: Ne znam. Ako ne znamo kršćanski spavati, dopuštajući da plodovi rastu, nastojmo – zagledani u noć – promatrati plamičke koje je Netko zapalio u srcima drugih ljudi – bez nas.

Prispodobe koje osluškujemo ove nedjelje prepune su drveća, grana, plodova, klica, klasja, zrnja, ptica, hladovine, seljaka… Prije nekoliko desetljeća to je bio svijet u kojem su se kretali i svećenici. Njihove su cipele imale na sebi zemlju; obrađivali su vrt i vinograde; promatrali prirodu i polja. Danas nije tako, što ne znači da je danas „gore“ vrijeme. Samo si treba postaviti pitanje: Čemu da prispodobim Kraljevstvo? Današnje vrijeme je vrijeme neuvjerljivoga citiranja najnovijih knjiga, filmova; vrijeme uzvišenih misli bez mjerila razumljivoga, jer riječi mogu biti savršene, a da ne govore ništa. Kršćanstvo, međutim, nije nauk koji se dokazuje, nego otajstvo koje se pripovijeda, a govoriti se može samo doživljeno, dodirnuto, zemljano…

Isusove sandale bile su prašnjave od zemlje, kakve su moje i tvoje?


vlč. Matija Pavlaković, upr. župe