25.01.2015.

TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU (B)

Misna čitanja

 

 

Osnovno pitanje koje nam nameće današnja liturgija kroz biblijska čitanja glasi: Tko je čovjek? U nizu pitanja s kojima se čovjek neprestance suočava i uspješno ih ili manje uspješno rješava ovo se pitanje uvijek nameće jednakom oštrinom. Tko je čovjek sa svojim rađanjem na koje nije mogao utjecati i umiranjem koje bi pod svaku cijenu želio izbjeći, sa svojim usponima i padovima, uspjesima i neuspjesima, s vrlinama i manama? Tko je to biće koje u sebi ujedinjuje i ljubav i mržnju, i nadu i očaj?

Sveto pismo kao temeljnu istinu o čovjeku ističe da ga je Bog stvorio na svoju sliku (usp. Post 1,27), a imajući Boga za stvoritelja, čovjek je doista božanskog podrijetla, ovjenčan slavom i počašćen svojim poslanjem da bude i ostane Božji suradnik. No, ovo je samo dio istine, jer drugi dio posve je suprotan. Proroci stalno upozoravaju kako se čovjek brzo odmetnuo od Boga, kako mu je okrenuo leđa i prezreo njegovu volju. Slikama otvrdnulog, okamenjenog ili usaljenog srca govore o čovjekovoj pokvarenosti.

Jedini uvjet da se ponovno susretnu Bog i kruna svih njegovih stvorenja, čovjek, jest čovjekova spremnost na obraćenje. Zato Bog šalje proroka Jonu, o kojem slušamo u današnjem evanđelju, u babilonski grad Ninivu koji je ogrezao u grijehu, ali koji zbog toga ne mora nužno i propasti. Bog preko proroka Jone privodi Ninivljane k obraćenju. Od istog takvog stanja i potrebe polazi i Isus, naviještajući svim ljudima da je kucnuo čas kad Bog želi u svoj narod okupiti sve ljude, bez obzira na stupanj grješnosti. Cijeli Isusov nastup sažimlje se u samo četiri rečenice evanđelista Marka: Ispunilo se vrijeme. Približilo se kraljevstvo Božje. Obratite se i vjerujte Radosnoj vijesti! (Mk 1,15).

Mi koji smo kršteni kao djeca i odgojeni u vjeri znamo kako se obraćati treba zapravo uvijek, cijeli život, jer na zemlji nije moguć raj, ali zemlja jest predokus raja, ako vršimo Božju volju i čeznemo za nebom. Stoga, hrabro naprijed!


vlč. Matija Pavlaković, upr. župe