15.03.2015.

ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA (B)

 

Misna čitanja

 

 

Isus je jedincat. Bogočovjek. Jedini. Bez usporedbe. Pa ipak, upravo stoga njega se uvijek iznova uspoređuje sa svim ljudskim i božanskim datostima. Gotovo sve tekstove Starog zavjeta moguće je čitati kao znakove koji upućuju na Isusa. Upravo to čini prva kršćanska zajednica i to uvijek iznova čine tekstovi Novoga zavjeta.

Svoju smrt na križu Isus uspoređuje sa zmijom koju je Mojsije podigao u pustinji – usporedbe su način kako se bolje razumije nerazumljivo, način kako se može osvijetliti tajna i nazrijeti njezina dubina. Zmiju u pustinji podigao je Mojsije. Podigao ju je na Jahvinu zapovijed. Tako ima biti podignut i Sin čovječji. Važno je uočiti nakanu – Mojsije podiže zmiju, jer je Jahvina nakana da iscijeli one koji pogledaju u podignutu zmiju. Sin čovječji će biti podignut, jer je Očeva nakana da se spase oni koji pogledaju na križ. Jahve u oba slučaja grijeh, patnju i smrt pretvara u život. Njegova je nakana iscijeliti i spasiti. Jahve uzdiže. Spasava čak i onda kada je uzdignuću prethodila kazna. On ima moć nad životom i nad smrću, on može i kazniti i oprostiti. No, njegova je nakana izvući čovjeka iz vlasti grijeha i smrti.

Zmija je slika grijeha i kazne za grijeh. Grijeh u sebi krije i svoju kaznu. Dolazi gotovo neprimjetno. Grize, ali zmijin je ugriz gotovo bezbolan. Jedva osjetljiv. Tako zmija djeluje i nakon ugriza – ugriz je gotovo neprimjetan i traje kratko, ali otrov kojeg uštrca djeluje na duge staze. Truje, cijelo tijelo. Tendencija grijeha je slična – grijeh puno obećava, malo daje, a sve oduzima!

Iscjeljenje dolazi odozgor. Božjom voljom. U mjedenoj zmiji naznačuje se ono što Sin čovječji čini uzdignut na križ. Njegova je volja spasenje onih koji su pogođeni grijehom, ali vjeruju, jer Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinca da ni jedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. (usp. Iv 3,16)


vlč. Matija Pavlaković, upr. župe