09.04.2015.

„Emaus“ u rodni kraj svoga pastira


U srijedu, 08. travnja, naša tri župna zbora predvođena svojim voditeljima krenula su u Karlovac, gdje su u Nacionalnom svetištu sv. Josipa na Dubovcu animirali liturgijsko pjevanje za vrijeme velike pobožnosti sv. Josipu kroz 19 srijeda njemu u čast. To je bio i svojevrsni Emaus zborova ove starodrevne prigorske župe u rodni kraj njihova pastira. Crkva sv. Josipa ima status Nacionalnog svetišta još od 1987. godine, a njegova osnovna svrha je promicanje i čašćenje svetog Josipa kao djevičanskog Oca Isusa Krista, zaručnika Blažene Djevice Marije i zaštitnika hrvatskog naroda. Također, odluka Biskupske konferencije temelji se na želji da se stoljetno štovanje sv. Josipa još više produbi, proširi i učvrsti u našem narodu.

Po samom dolasku u Nacionalno svetište dočekao nas je i blagoslovio mons. mr. Antun Sente ml., rektor svetišta i župnik župe Majke Božje Snježne na Dubovcu. Misi je prethodila pobožnost sv. Josipu koju je predmolio mons. Sente. Svečano misno slavlje u 18.30 sati, na dvanaestu Josipovu srijedu, predvodio je vlč. Matija Pavlaković, upravitelj župe u Kašini, uz koncelebraciju preč. Alojzija Burje, nekadašnjeg župnika župe Marije Snježne u Dubovcu i rektora Svetišta, a sada župnika župe Hrnetić, mons. Sentea i župnog vikara vlč. Anđelka Katanca.


U svojoj homiliji vlč. Pavlaković osvrnuo se na evanđeoski ulomak toga dana te istaknuo kako nas Isus baš nikada ne napušta. Vlč. Matija naglasio je kako smo u hodu pobožnosti sv. Josipu, te postavio pitanje: „Što nam to može on, šutljivi svetac, poručiti?“. Svetog Josipa nazivaju šutljivim svecem, budući da evanđelja ne prenose niti jednu riječ koju je on izgovorio. No, to nikako ne umanjuje njegovu ulogu koja mu je povjerena od samog Boga, a koja se prije svega odnosi na odgoj njegovog Sina. Zbog toga se za svetog Josipa može reći kako je upoznao vrijednost šutnje i nije bio čovjek od velikih riječi, nego čovjek djela i rada. Prema riječima vlč. Pavlakovića, upravo je sveti Josip taj koji nas štiti, koji nas poziva da se vratimo u središte svog srca i kako se uvijek možemo vratiti Bogu. Ako se ponekad i udaljimo od Njega, On je uvijek tu za nas. Samo povratak Bogu donosi život, a On nas neprestano čeka i nikad se neće umoriti od čekanja.

Na kraju misnog slavlja mons. Sente zahvalio se vlč. Pavlakoviću na svim promocijama Nacionalnog svetišta sv. Josipa te mu uručio prigodan poklon: svijeću sa logom Nacionalnog svetišta. Mons. Sente zahvalio je i na dolasku zborova naše župe te istaknuo kako promatrajući sve zajedno ne može razaznati tko je na koga ponosniji, vlč. Matija na svoje zborove ili oni na njega. Vlč. Matija potom je zahvalio mons. Senteu na pozivu kao i svima koji su se odazvali misnom slavlju. Istaknuo je kako je Misu prikazao za mons. Marijana Radanovića te pozvao sve prisutne da se njemu mole i preporučuju u svagdanjem životu.



Svečanost je završena ophodom oko zavjetnog kipa svetog Josipa moleći na pet velikih nakana: za uspješan završetak školovanja naše djece i mladeži, za pronalaženje radnog mjesta i pravednu plaću, za dar bračnog partnera i brak blagoslovljen ljubavlju i djecom, za svećenička i redovnička zvanja u našim župama i Domovini te za blagu i svetu smrt hodočasnika i članova njihovih obitelji. Nakon misnog slavlja i zajedničkog fotografiranja uslijedilo je druženje uz večeru, za koju su se pobrinuli mons. Sente i vlč. Katanec.

(I.C.)