29. ožujka 2015.

NEDJELJA MUKE GOSPODNJE
- CVJETNICA -

 

Misna čitanja


NEDJELJA MUKE GOSPODNJE


Koja će grančica biti u vašim rukama na Cvjetnicu? Grančica masline, palme ili pak neka druga rascvjetala grana? Ta grančica poput dûge spaja različitosti: u njoj je skrivena odgovornost da se osveta na uvrjede mora pretvoriti u praštanje; neprijateljstvo u molitvu za neprijatelje; mržnja u ljubav prema onima koji to možda i ne zaslužuju…

Danas, na Cvjetnicu, čini se, lako je biti prisutan. Izgleda da ne košta ništa pridružiti se pjesmi i slavlju posvećenu Onome koji dolazi u ime Gospodnje. I tada, kad je Isus prolazio, nije se tražio prevelik napor. Dovoljno je bilo biti jedan u mnoštvu, u kojemu je hrabrio pljesak, ples i galama. Ipak, bio je to samo uvod u veliko sutra, jer sutra će biti važno biti prisutan. Dan poslije Isus dolazi osobno, ne šalje druge i želi nas odriješiti od naših kompromisa, neodlučnosti, oklijevanja… Umjesto cvijeća i tkanine na zemlji osjeća se dah krvi, a svoju drugu sjenu baca križ – nema prostora za zavaravanje.

Cvjetnica je dan koji spontano vežemo uz cvijeće, uz vrtove, a vrt u kršćanskoj tradiciji upućuje na rajski i na Getsemanski vrt. Taj je pak vrt sasvim nešto drugo od romantičnog ozračja dokolice i mira. To je vrt muke. Ova se nedjelja i zove Nedjeljom Muke koju vežemo uz razapinjanje i križ. U Getsemaniju počinje muka samoće iz koje se rađaju dva osjećaja: jedan s okusom otkupljenja i nužnosti, a drugi s obilježjem grijeha i nevjere.

Želio bih da ove Cvjetnice ne budemo tek jedan lik iz ove drame, tako da neki novi Pilat ne opere ruke, već da pronađemo hrabrosti za iskorak u suprotnome smjeru; da se neki njegov učenik odvaži reći: Da, poznajem toga čovjeka; da se današnji Cirenci dragovoljno ponude pomoći opterećenima križem; da se i poneki muškarac odvaži pitati „žene na putu“ kako je moguće pobijediti strah pred krvnicima; da prijatelji daju poljubac koji neće biti izdaja… da svaki kršćanin može bez kompleksa zamahnuti cvjetnom granom – jer je susreo Spasitelja!


vlč. Matija Pavlaković, upr. župe