16.02.2014.

ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU (A)

- Nedjelja župnog Caritasa -

 

Misna čitanja
Prvo čitanje: Sir 15, 15-20
Otpjevni psalam: 119,1-2.4-5.17-18.33-34
Drugo čitanje: 1Kor 2,6-10
Evanđelje: Mt 5, 17-37

 

 

Ima evanđeoskih tekstova koji nas uvlače u mirise i boje; ima onih u kojima bismo htjeli dodirnuti ozračje sabranosti i šutnje, a današnje je takvo da bih osobno želio čuti zvuk, osjetiti snagu izričaja i pozornosti s kojom su prihvaćene Isusove riječi: A ja vam kažem…

Ostale su zapisane riječi Erazma Roterdamskoga da nema ničega tako apsurdnoga, a da to običaj i navika ne bi učinili prihvatljivim. No, Isusov nam govor ponekad izgleda tako apsurdnim, da se ova rečenica na njega gotovo i ne može primijeniti. Čini se da evanđelje nikada ne može postati običajem ili navikom. Potreban je događaj susreta s Bogom i njegov pogled iz kojega se rađaju ponašanja koja tada više i nisu navika. Isus ponavlja: Čuli ste da je rečeno starima… a ja vam kažem. S Brda blaženstava šest puta Isus zahvaća ustajalost jednoga reda i na stanovit način označuje završetak dotadašnjeg poimanja pravednosti, pobožnosti, odnosa prema drugima, sigurnost povezanosti s Bogom…

Prijelazak od legalizma do zakona ljubavi; od ljudske razboritosti do božanske ludosti križa, od proračunatosti do opasnosti pustolovine; od formalnoga reda do sablazni Radosne vijesti…

Ove nedjelje molit ćemo za dar milosti spasonosnoga nemira, za drhtaj nesigurnosti i čežnje koju ispunja Radosna vijest da ništa ne bude 'normalno' i da umanjimo sposobnost prilagodbe… Isus danas razotkriva mjesto našeg susretanja; unosi oluju proturječnosti; na nas svraća pljusak pitanja, a mi ostajemo suhi, očuvani u sigurnosti svoje dobro pripremljene odjeće za navalu Božje prisutnosti. Nije li to čudo koje nisu uspjeli ostvariti Isusovi sugovornici? Oni su smogli snage i rekli da je to „tvrd govor“.

Postavlja se pitanje je li ostajanje uz Isusa čin vjernosti ili znak odbijanja, jer postoji izdaja ostajanja na svojemu mjestu. Vidjeti apsurd i biti radostan – to je evanđelje, ali ipak postoji nešto toliko apsurdno da to prihvatljivim može učiniti samo ljubav, zar ne?


vlč. Matija Pavlaković, upr. župe