19.04.2015.


TREĆA VAZMENA NEDJELJA (B)
- Nedjelja župnog Caritasa -

 

Misna čitanja



Nismo li već čuli pritužbe na ljude, da drugima čine nažao, a kaže se da su svake nedjelje na misi? Ako smo vjernici, ne znači da smo bezgrješni. Pa, ne kaže se bezrazložno – tko radi taj i griješi. Ali, ne bismo smjeli dopustiti da postanemo malodušni vjernici; da nam ponestane vjere u praktičnom djelovanju i da se izvana i ne razlikujemo od onih koji ne vjeruju.

Ovo današnje, pouskršnje evanđelje donosi nam dva razloga zbog kojih nam se to može dogoditi. Isusov učenik može postati malodušnim vjernikom zbog vlastitih krivih očekivanja. Sjetimo se dvojice učenika na putu u Emaus, o čemu nam govore prve rečenice današnjeg evanđeoskog odlomka. „A mi smo mislili…“ Oni svoje učeništvo i vjeru u Boga žive u malodušju, jer se događaji ne odvijaju po njihovim očekivanjima. Nije li u našim životima puno toga što ne ide po našim očekivanjima i zbog čega gubimo nadu, a vjeru živimo s nevjericom? Oči nam može otvoriti jedino susret s Uskrslim, srce nam može zapaliti jedino njegova riječ, jer, zar nije tako bilo i s učenicima iz Emausa?

Malodušnim vjernicima možemo postati i zbog vlastite nevjerice vođeni sintagmom: „Prelijepo da bi bilo istinito“. Učenici, u prvi mah zbunjeni i prestrašeni zbog Isusovog prolaska kroz zatvorena vrata, kad su ga ipak prepoznali po tragovima muke koju je prošao, „od radosti još ne vjerovahu“. Da, može se ne vjerovati i od lijepih događaja i stvarnosti u životu. U svakom slavlju euharistije vjernik, bez obzira na svoje sumnje, malodušja i nevjerice, susreće živoga Isusa koji mu može osnažiti vjeru. Zar to nije prelijepo da bi bilo istinito?

Vrijeme je da stvarnost našeg života prihvatimo kao Božji dar nama, njegovim miljenicima. Tek kada to shvatimo, postat ćemo njegovi svjedoci do nakraj svijeta…


vlč. Matija Pavlaković, upr. župe