24. studeni 2013.

 

TRIDESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU (C)

ISUS KRIST KRALJ SVEGA STVORENJA

 

Misna čitanja
Prvo čitanje: 2Sam 5, 1-3
Otpjevni psalam: 122, 1-5
Drugo čitanje: Kol 1, 12-20
Evanđelje: Lk 23, 35-43





Današnjom nedjeljom i svetkovinom Krista Kralja svega stvorenja završavamo još jednu crkvenu i liturgijsku godinu. Zanimljivo bi bilo čuti reakciju nekoga čovjeka koji ništa ne zna o kršćanskoj vjeri, a slučajno se zatekao
u crkvi s kršćanima koji slave Krista Kralja u osobi Raspetoga. Čovjek pred ovom činjenicom ostaje zbunjen – riječ kralj nužno nas asocira na okrunjenog vladara, ali ovdje je u središtu čovjek na križu izvrgnut ruglu svih.

Isusovu smrt na križu s pravom možemo nazvati pobjedom ljubavi. On koji je ljude učio da ljube svakoga čovjeka, štoviše i svoje neprijatelje, ostao je do kraja dosljedan svojoj riječi: Veće ljubavi nitko nema od ove – da tko život svoj položi za svoje prijatelje! (Iv 15,13). U obećanju raja raskajanom razbojniku, primjerice, nalazimo potvrđeno sve ono što je Isus za vrijeme svoga života izrekao o dobrom i milosrdnom Bogu koji traži svakoga od nas i raduje se svakom našem obraćenju. Ako tražimo što je to kraljevstvo u Isusovu križu i u njegovu vlastitom ponašanju na križu, onda možemo s pravom odgovoriti: to je njegova božanska ljubav koja se za vrijeme cijeloga njegova života nije dala ograničiti nikakvim zakonskim propisima, niti smesti bilo kakvim protivštinama. Oni koji su se u Isusovo ime u svome vlastitome životu vodili tom ljubavlju najviše su pridonijeli ostvarenju kraljevstva Božjeg na zemlji. Današnja svetkovina, iako je danas kraljevska vlast zamijenjena drugim oblicima vlasti, ništa ne gubi na svojoj uvjerljivosti. Krist Kralj i danas jednako snažno poručuje kako ništa ne može zamijeniti vlast i snagu ljubavi i opraštanja.


vlč. Matija Pavlaković, upr. župe

 

Ustav Kristova Kraljevstva


Kakav je Isus Krist kralj? Kakvo je njegovo kraljevstvo? Dugo kroz povijest kraljevi su bili vrhovna vlast u državama. U povijesti Izraela, kako čitamo u Svetom pismu, kraljevi su bili uvođeni u službu pomazivanjem uljem, što je značilo da su posvećeni da u Božje ime upravljaju izabranim narodom. U kršćanskoj civilizaciji kraljevi su bili krunjeni vjerskim obredom. Blagoslovom krune bila je blagoslovljena njihova služba za opće dobro naroda, ali bilo je i naglašeno da kraljevsku vlast trebaju obavljati sa sviješću odgovornosti pred Bogom, da zaista budu pravedni i zaštitnici onih koji trebaju zaštitu te da će Bogu polagati račun kako su upravljali kraljevstvom.

Smisao kraljevske vlasti tako je lijepo istaknut u zavjerenici hrvatskog kralja Dimitrija-Zvonimira kojega je krunio papinski legat Gebizon 1076. godine u crkvi sv. Petra u Solinu. Evo nekih misli iz te zavjerenice:

»Ja, Dimitrije, koji se zovem i Zvonimir, obvezujem se da ću krojiti pravdu ... štititi siromahe, udovice i siročad, ukidati nedopušteni brak medu rođacima, odrediti zakonito vjenčanje prstenovanjem i svećeničkim blagoslovom, a sklopljenu (ženidbu) neću dopustiti da se razriješi. Protivit ću se i prodavanju ljudi, te ću se s voljom Božjom pokazati pravedan u svemu ...« (Juraj Kocijanić: Pape i hrvatski narod, Zagreb 1998., str. 261)

Kralj je bio vrhovni izvršitelj vlasti, vrhovni zakonodavac i vrhovni sudac. Bog je stvorio čovjeka kao društveno biće, time je stvorio i ljudsku zajednicu, a nijedna ljudska zajednica ne može biti bez vodstva koje organizira i ureduje zajednički život mnogih ljudi da uredno djeluju i ostvaruju opće dobro za sve članove i cijelu zajednicu. Stoga je u kršćanstvu prisutan odgoj za poštovanje kralja ili nositelja vlasti radi njegove službe zajednici i radi njegove odgovornosti pred Bogom. Bilo je svetih, pravednih, a bilo je i nedostojnih vladara.

Međutim, apostol je Pavao pisao biskupu Timoteju: »Dakle, preporučujem prije svega da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude, za kraljeve i sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan život u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti.« (1 Tim 2, 1-2)

A sada ponavljamo pitanje s početka: kakav je Isus Krist kralj? Kakvo je njegovo kraljevstvo?

Na Veliki petak bio je optužen pred Pilatom da se hoće proglasiti kraljem u zemaljskom smislu, i kao takav podići bunu protiv rimskog cara! Pilat ga pita: »Jesi li ti židovski kralj?« Isus odgovori: »Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moji bi se vojnici borili da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.« Pilat nastavi: »Ti si, dakle, kralj?« - Isus će mu: »Ti kažeš! Da, kralj sam! Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas!« (Iv 18, 33-37)

Dakle, Isusovo kraljevstvo nema teritorija ni granica, nema vojske ni policije. On je Kralj istine i ljubavi! On je Kralj onih koji mu vjeruju i prihvaćaju njegovu vlast u svojoj savjesti. On je Kralj svega stvorenja, ali se njegovo kraljevstvo događa u nama, u dušama onih koji prihvaćaju život koji on nudi, koji slijede zakone života koje on zapovijeda da se na taj način događa njegovo kraljevstvo u ljudima i medu ljudima.

Apostol Pavao je pisao Crkvi u Kolosima: »Zahvaljujemo Ocu koji vas osposobi za dioništvo u baštini svetih, u svjetlosti, da nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina ljubavi svoje!« (Kol 1, 12) Dakle, kćeri i sinovi kraljevstva su oni koji su oslobođeni od grijeha i svake zloće snagom Isusova otkupljenja; iz tame su preneseni u svjetlost. Svjetlost su u sebi jer je žive Božjim životom. A zakoni Isusova kraljevstva na zemlji su Božje zapovijedi kao sigurna norma savjesti, a Isus je te zapovijedi sažeo u dvije: »Ljubi Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj jednaka: ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe!« (Mt 22, 37-39) To je ustav Kristova kraljevstva!

U njegovo smo kraljevstvo ušli krštenjem. Isključiti se možemo teškim grijehom jer se vraćamo u tamu. Skrušena ispovijed je ponovni povratak u Božju svjetlost.

Isus Krist - Bogočovjek kao kralj bit će sudac na svršetku ljudske povijesti, na Sudnji dan, kad će svojom božanskom vlašću zauvijek rastaviti dobro od zla i spašenima će kazati: »Dođite blagoslovljeni oca mojega! Primite u baštinu kraljevstvo, pripravljeno za vas od postanka svijeta!« (Mt 25, 34) Bit će to i dan uskrsnuća za vječnu slavu ili vječnu osudu. Nebesko će kraljevstvo biti kraljevstvo vječne radosti, ljubavi i mira u punini života Oca i Sina i Duha Svetoga!

Pripadamo li već sada vjerom, nadom i ljubavlju tome kraljevstvu?

Kardinal Franjo Kuharić

Izvor: katolici.org