Nedjelja, 16. studenoga 2014.


TRIDESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU
- Nedjelja župnog caritasa -

 

Misna čitanja
Prvo čitanje: Izr 31, 10-13.19-20.30-31
Otpjevni psalam: 128, 1-5
Drugo čitanje: 1Sol 5, 1-6
Evanđelje: Mt 25, 14-30


Današnja, predzadnja nedjelja u crkvenoj godini, nudi nam prispodobu o talentima koja nam želi označiti vjeru kao odnos sluge i gospodara. Uloga sluge nije posljedica vlastitog izbora, već je uloga da služi gospodaru.

Služenje je sama bit kršćanstva. Nije moguće biti Kristovim učenikom i ne biti sluga. Isus za sebe kaže: Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i svoj život dade kao otkupninu za mnoge. (Mt 20,28). Upravo stoga od svojih učenika očekuje da čine isto. Talenti o kojima prispodoba govori nisu zasluge. Sluge ih ne dobivaju kao nagradu, nego kao dar. Dar bez zasluge kao znak povjerenja u sluge. Prispodoba veli da gospodar odlazi. Ne nadzire sluge, nije im za petama, već odlazi daleko te im tako daje prostor slobode potreban za odgovornost. Čini se kako je odlazak potreban da bi se gospodar pokazao gospodarom, a sluga slugom. Učinjeni odmak ne mijenja tako uloge gospodara i sluge već ih čini jasnijima i slobodnijima.

Povjereni talenti ukazuju da Bog čovjeka shvaća kao slugu koji radi u njegovu kraljevstvu. Gospodarevo imanje raste ili se gubi ovisno o tome što sluge rade i kakvo je njihovo zalaganje. Primljeni talenti ne smiju se čuvati već umnažati, jer talent je dar za umnažanje. Prispodoba snažno govori kako nije dovoljno samo primati, nego valja i davati. Primanje bez davanja guši život, ne daje ploda, proizvodi strah i stvara iskrivljenu sliku o gospodaru. Ova nam priča zorno uprizoruje razliku između slugu koji prihvaćaju darove i s njima rade i beskorisnog sluge zarobljenog strahom. Prva dvojica ulaze u slobodu i radost, a treći, zarobljen strahom, u mrak i beznađe. Pitanje je – koji sluga ću ja biti?


vlč. Matija Pavlaković, upr. župe