17.11.2013.

 

TRIDESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU
- NEDJELJA ŽUPNOG CARITASA –


Misna čitanja
Prvo čitanje: Mal 3, 19-20a
Otpjevni psalam: 98, 5-9
Drugo čitanje: 2Sol 3, 7-12
Evanđelje: Lk 21, 5-19

 


Mnoge su nam europske crkve postale tek povijesni spomenici, muzeji u kojima se mogu vidjeti umjetnička djela prošlosti i u kojima odiše dah tadašnjih genija duha. Isusa u ovonedjeljnom evanđelju susrećemo kako stoji pred veličanstvenim jeruzalemskim hramom i kaže: „Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu.“ Hram koji je od kuće molitve postao izvorištem ponosa, prestiža, lažne nacionalne sigurnosti, a zatim i trgovina, postat će – ruševinom. I koliko će se građevina, koje bi trebale biti znakom ljudske moći, srušiti?

Kad sve teče glatko, o tome se ne razmišlja. Čovjek bi želio živjeti u skladu sa zlatnom sadašnjošću, bez prevelike brige za sutrašnjicu. Zavodljive medijske promidžbene poruke koriste taj prostor. Mogli bismo ih zvati 'parazitima ljudske čežnje za neposredno doživljenom srećom'. Tomu nasuprot, kada postoje poteškoće; kada nas dostigne nepredvidivost, budućnost nam se pretvara u prijetnju. O neprimjerenosti budućnosti koju čovjek nadzire progovara drugo obzorje: ono, naime, koje ide onkraj smrti. Smrt je jedina sigurnost koju svaki čovjek osjeća. I kada bi nad nama lebdjela samo ta sigurnost, zgnječila bi nas. No, ako postoji i njezin smisao, cijeli se život mijenja.

Naš je konačni cilj – susret. To je radosna vijest pretposljednje nedjelje 'kroz godinu'. Isus nas poziva da svoje
pouzdanje ne stavljamo u stvari koje vidimo, jer će proći i one koje nam izgledaju najtrajnijima. Učenici su zabrinuti i pitaju: kada će to biti? Isus odgovara opisujući ono što je svakodnevno pred nama, ali njegova nakana nije zastrašivanje, nego navještaj Radosne vijesti. Živeći istinu Krista lako se shvaća da je kraj svijeta tek jedan kraj, ali ne i konačno umiranje, bezizlazna smrt.

 

vlč. Matija Pavlaković, upr. župe