08.12.2013.

 

DRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA (A)


Misna čitanja
Prvo čitanje: Iz 11, 1-10
Otpjevni psalam: 72, 1-2.7-8.12-13.17
Drugo čitanje: Rim 15, 4-9
Evanđelje: Mt 3, 1-12

 

 

Lik Ivana Krstitelja privlačio je pozornost tražitelja Boga i znatiželjnika do te mjere da je zbog toga još izrazitiji
kontrast između njega i Isusa. Isus je poput neznanca, preuzima diskretnost, pomiješan je s običnim ljudima. Nitko ga ne primjećuje, jer ne oblači sjajnu odjeću zemaljskih moćnika niti dronjke pokornika. No, ipak, ovaj neobično glasan pustinjski propovjednik upućuje na njegovu nazočnost.

Krstitelja danas, na drugu nedjelju adventa, gledamo u njegovu odnosu s Onim koji dolazi. Glasnik Nepoznatog i Neočekivanoga glasno naviješta postajući i sam iznenađen naviještenim. Teško je bilo podnijeti glas koji je naviještao otajstvenu i govorljivu Tišinu. Zacijelo ih je bilo puno koji su htjeli ušutkati Ivana, jer je njegova kritika na nepravednost i laži bila uistinu razorna. I onda kada je napustio pustinju i otišao u kraljevu, Herodovu palaču, nije se odrekao istine ni odlučnosti koja će ga stajati glave. Jer, kralja je boljela istina… I mi se nalazimo u napasti previdjeti taj opori lik, neugodne riječi koje možda i u nama izazivaju nesigurnost. Tko nas i što vodi prema Božiću? Ima li još uopće mjesta za riječ obraćenje?

Kad Ivan navodi riječi Izaije proroka: pripravite put, poravnite staze, misli na pustinju. Pustinja kao trajno susretište Boga i naroda i sada u liku Ivana Krstitelja ponovno postaje mjestom na kojemu odjekuje glas spasenja. Ivan ne odlazi na trgove. Da bi se obratio slušateljima, zanimljivo, bježi iz grada. On ne ide prema ljudima, ne traži ljude već ljudi traže njega. I čini sve kako bi postao 'nepopularnim'. Nije mu do jeftine reklame; stalo mu je do pustinje kao mjesta na kojemu se može pronaći hrabrost samoće, blizina s Bogom…

Vrijeme je i za Crkvu i za kršćane da pronađu pustinju, ne zato da bi pobjegli iz svijeta, već da svijetu mogu darovati odjek i dubinu po onoj riječi koja dolazi izdaleka i pokreće. Privlače riječi onih ljudi koje ne dopuštaju da se pogledi i uši lijepe uz govornike, već uz Riječ. Preteča, kako zovemo Ivana Krstitelja, ide ispred onoga koga naviješta. I uvijek govori o Drugome, ponavljajući: nisam dostojan; nisam ja koga čekate; nisam ja; dolazi drugi, nasuprot bezbroj današnjih govornika koji ritmički izgovaraju: ja sam bio, ja jesam, ja ću učiniti… Poslušajmo glas jer on je početak našeg obraćenja…


vlč. Matija Pavlaković, upr. župe