20. listopad 2013.

 

DVADESET I DEVETA NEDJELJA KROZ GODINU
- NEDJELJA ŽUPNOG CARITASA -

 

 

Papinu poruku za Svjetski dan misija možete pročitati ovdje. (Izvor: zg-nadbiskupija.hr)

 

Misna čitanja
Prvo čitanje: Izl 17, 8-13
Otpjevni psalam: 121, 1-8
Drugo čitanje: 2Tim 3, 14 – 4, 2
Evanđelje: Lk 18, 1-8

 

Prije nekoliko je godina u ovo vrijeme iz tiska izašla knjiga s dosad nepoznatim pismima blažene Majke Terezije pod naslovom Majka Terezija: dođi, budi moje svjetlo, koju je priredio postulator njezina procesa za proglašenje svetom. Pisma su većinom osobne ispovijesti napisane duhovnicima i ispovjednicima, nastale u razdoblju od gotovo pedeset godina.

Žena koja je svoj život posvetila siromasima, napuštenima i bolesnima postat će tako i žena u čijem će zagovoru pomoć i utjehu naći svi oni koji sumnjaju, koji su u stalnoj borbi s vlastitom vjerom i nevjerom, ali i oni koji se pitaju je li moguće ostati ustrajan u molitvi i onda kada se čini da nema nikakvog smisla. Današnja nedjelja donosi nam tematiku molitve te nas nuka na ustrajnost u molitvi. Kako nam se ta misao ponekad čini teškom i gotovo nemogućom. Toliko smo puta obećali sebi i Bogu da ćemo biti ustrajni, a onda smo pokleknuli, izgubili se na putu. Kada se treba nešto „prekrižiti“ u dnevnom rasporedu, čini se da je to najlakše učiniti s molitvom. Time, čini nam se, nitko ne gubi. Današnji nam evanđeoski tekst i prvo čitanje pokazuju da je ustrajnost u molitvi jedan od najvećih darova vjere, pa i u njezinoj krizi. U evanđelju ustrajnost je utjelovljena u liku udovice. Hebrejska riječ za udovicu znači „nesposobna govoriti“ ili „šutljiva“. Prepuštena sama sebi, njezin najsnažniji govor postaje molitva – stalna i ustrajna.

Ustrajna molitva snaga je koja podnosi sumnju vjere. Neka nam molitva bude ustrajna, pa i onda kada se ne nazire njezin plod. I upravo joj je tada potrebna ustrajnost: ustrajnošću vjernik može nadjačati sumnju i dosegnuti bistra obzorja vjerovanja. Onako kako moliš takva ti je i vjera!


vlč. Matija Pavlaković, upr. župe