19. listopada 2014.

 

DVADESET I DEVETA NEDJELJA KROZ GODINU (A)


- MISIJSKA NEDJELJA; Nedjelja župnog Caritasa -


Misna čitanja
Prvo čitanje: Iz 45, 1.4-6
Otpjevni psalam: 96, 1.3-5.7-10a.10c
Drugo čitanje: 1Sol 1, 1-5b
Evanđelje: Mt 22, 15-21

 


Na više mjesta u evanđeljima nalazimo kako se Isusu namješta klopka, stupica, satkana od riječi, od opakog srca i zamamnih i sladunjavih riječi koje draže to isto srce. No, činjenica je da iza takvih riječi često stoje zla i prepredena srca, koja Isus naziva licemjerima. Važno je uočiti u današnjem evanđeoskom odlomku kako farizeji Isusu namještaju hvatanje u riječi neposredno nakon što im je ispričao prispodobu o svadbenoj gozbi. Prepoznali su kako im prispodobom govori o njihovu odbacivanju poziva na gozbu. Prepoznali su da im vidi nakane srca tj. prepoznali su da su prepoznati. I upravo u toj točci, u tom trenutku pokazuje se tajna ljudskog srca. Kada otkrijem da sam prepoznat, mogu li se obratiti ili ukrutiti. Ili povjerovati, ili otvrdnuti.

Uočavamo razliku vjere i nevjere. I vjera i nevjera su tajne. Nevjera je možda još i veća tajna od vjere, jer tajna se krije u srcu. Iznenađuje Isusov postupak da ne odbacuje odmah grupu koja mu pristupa, već se izlaže klopci. Daje odgovor koji zadivljuje i same postavljače klopke – Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje. Da ne bude zablude – car i Bog nisu na istoj razini. Isusov odgovor razumijemo ako ga gledamo u kontekstu: Podajte caru carevo, ali nadasve i najprije Bogu Božje.

Poruka je sljedeća: u susretu s Bogom pokazuju se nakane srca, bez obzira s kojom nakanom čovjek ulazio u susret. Tajna nevjere pokazuje se u odlasku, bijegu od susreta, a tajna vjere koliko god zvučala razumljivo treba je uvijek iznova prihvatiti: Ja sam Gospodin i nema drugoga…(Iz 45,5)


vlč. Matija Pavlaković, upr. župe