13.10.2013.

DVADESET I OSMA NEDJELJA
KROZ GODINU (C)



Misna čitanja
Prvo čitanje: 2Kr 5, 14-17
Otpjevni psalam: 98, 1-4
Drugo čitanje: 2Tim 2, 8-13
Evanđelje: Lk 17, 11-19


 

Razmišljanje nad evanđeoskim odlomkom današnje nedjelje vrijedno je započeti mislima svetoga Augustina: „Dokle god ste slabi, priznajte si to, a kad ste snažni, zahvaljujte; dok ležite, vapite, a kad se uspravite, ne budite oholi.“ Ove duboke misli savršeno opisuju evanđeoski ulomak o izlječenju desetorice gubavaca. Evanđelje zapravo opisuje proces istinskog duhovnog izlječenja, odnosno temeljni ritam života vjere. Taj ritam uključuje dvije važne dimenzije: vapaj i zahvalnost.

Evanđelje započinje vapajem gubavaca: „Isuse, Učitelju, smiluj nam se!“ Na prvi pogled njihov vapaj za ozdravljenjem čini se sasvim razumljivim jer u bolesti, u raznim trenucima napuštenosti, čovjeku i ne preostaje ništa drugo osim vapaja. No, iskustvo nerijetko pokazuje suprotno. U takvim trenucima čovjek nerijetko osjeća takvu usamljenost i napuštenost da se svaki vapaj za pomoću, za ozdravljenjem čini besmislenim. Izgleda kao da su se sva vrata zatvorila, kao da ne postoji više nitko tko bi mogao čuti, razumjeti, a kamoli ozdraviti. Osjećaj apsolutne nemoći guši vapaj, a čovjek sve dublje tone u svome beznađu. Drugi razlog iščeznuća vapaja je i osjećaj moći. Vapaj predstavlja priznanje vlastite nemoći, tako da je vapaj ono što mora biti prevladano. Vapaj uprisutnjuje istinu: istinu vlastitoga života, života bližnjega, ali i istinu Božjega života kojom on prožima sve pore čovjekova života.
Evanđeoski odlomak izvješćuje nas kako je svih deset gubavaca ozdravilo, ali se samo jedan vratio zahvaliti Isusu na ozdravljenju. Ne trebamo ovu devetoricu odmah osuditi. I mi smo se vjerojatno našli u sličnim situacijama kada od silne radosti nismo mogli misliti ni na koga, a kamoli nekomu zahvaljivati. No zaborav zahvalnosti vodi u oholost – toga se moramo čuvati!

Zahvalnost promatra svoje dobro kao darovano dobro, Bogom darovano dobro. Budući da je dobro darovano, zahvalnost potiče čovjeka na darivanje drugoga. Bez zahvalnosti ne može se darivati, a bez darivanja ne može se zahvaljivati! Stoga, zahvaljujmo i darivajmo, darivajmo i zahvaljujmo!


vlč. Matija Pavlaković, upr. župe