06.10.2013.

DVADESET I SEDMA NEDJELJA
KROZ GODINU (C)

Misna čitanja
Prvo čitanje: Hab 1, 2-3; 2, 2-4
Otpjevni psalam: 95, 1-2.6-9
Drugo čitanje: 2Tim 1, 6-8.13-14
Evanđelje: Lk 17, 5-10




Evanđelja su knjiga života. Bog koji se objavljuje u ovoj knjizi je Bog života. To je Bog koji je stvorio život i Bog koji ljude uči živjeti tako da uđu u život vječni. Isus za sebe kaže da je svjetlost svijeta i svjetlost života (usp. Iv 8,12). Osvjetljuje svijet i osvjetljuje život. Vjera u Isusa pokazuje se u razumijevanju svijeta i u razumijevanju života. Vjera u Boga pokazuje se u životu. U običnom, svakodnevnom, međuljudskom životu.

Današnji evanđeoski ulomak svetopisamskog oca Luke o moći vjere i beskorisnim slugama ne opisuje vjeru nego pokazuje što se događa tamo gdje ona postoji i kako izgleda život iz vjere. Govori o temeljnom obilježju vjere kao odnosa prema Bogu: o poslušnosti. Najprije o tome kako tamo gdje postoji vjera čovjek otkriva neobičnu poslušnost stvari. A potom još temeljitije obilježje vjere kao poslušnosti svemu što Otac nebeski zapovijeda.
U oba slučaja vjera se vidi po smjeru gledanja, po svjetlosti koja iz vjere pada na svijet, međuljudske odnose i na odnos prema Bogu. Vjerovati ne znači gledati u nekom određenom smjeru, nego ono što je u obzoru pogleda gledati svjetlom vjere.

Odnos prema Bogu kroz vjeru koja je služenje – dosljedno, ustrajno i ponizno; utječe i na međuljudske odnose. Bez poslušnosti prema Bogu ljudski se odnosi pretvore u nemilosrdne borbe. Isus, stoga, svojima najprije osvješćuje kako se oni sami ponašaju prema podređenima, a potom ih upućuje da u odnosu prema Bogu uđu u odnos služenja.

Tko kroz poslušnost Bogu, dragi prijatelju, prolazi kroz proces slušanja, poslušnosti, vjernosti i poniznosti, zna kako je Isus u pravu. Snaga vjere nije ljudska. Što je ljudska poslušnost Bogu istinitija i dublja to Bog ima više mjesta u životu i svijetu. Istovremeno se poniznost sve više pokazuje kao snaga i dobrota. Zar ne?


vlč. Matija Pavlaković, upr. župe