07. rujna 2014.

 

DVADESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU

 

Misna čitanja
Prvo čitanje: Ez 33, 7-9
Otpjevni psalam:Ps 95, 1-2.6-9
Drugo čitanje:Rim 13, 8-10
Evanđelje:Mt 18, 15-20

 

 

Zadnjih godina u zapadnom se društvu sve više govori o pravima osobe. Međutim, suvremeno isticanje različitih „prava“ počesto u prvi plan ne stavlja dostojanstvo osobe, čega nema bez dostojanstva i mjesta u zajednici, nego privatnost osobe, njezinu nedodirljivost, pa i unutar same obitelji. Govori se o pravima djece u obitelji, u školi, u društvu, a da se ponekad nemaju u vidu vrijednosti obitelji, škole i društva. U takvom isticanju prava i slobode nerijetko sama osoba postaje robom svoje slobode jer se ne promiče odgovornost za druge nego sloboda od drugih. Čovjek tako, zaštićen svim pravima, ostaje sam.

Takav se duh uvukao u sve pore našega društva, pa i u život vjere. Tko nam još danas smije govoriti kako ćemo živjeti svoju vjeru? Ne prihvaćamo ničiji prigovor. „Ne želim da mi bilo tko što govori. Valjda sam znam najbolje što trebam činiti. Ja imam svoj odnos s Bogom“, teorije su koje jako često čujem. I tako glas koji se osjeća pozvanim govoriti istinu, biva ušutkan. A evanđelje opominje da se ne smijemo zatvoriti u šutnju.
Pozivom na bratsku opomenu evanđelje zasigurno ne potiče duh kritizerstva. Opomena nije govor o drugome nego govor drugome. Nije odgovor na uvrede koje su nam nanesene, niti reakcija na ono što nama osobno smeta. Bratska se opomena rađa u skrbi za dobro braće, te stoga može biti plod samo snažne i čiste ljubavi. Filozof Emanuel Lévinas kaže da je prava ljubav ona koja se zauzima za ciljeve drugoga. Stoga i bratska opomena jest opominjanje u svrhu da drugi lakše postigne ono za čim je pošao.

Crkva je sveta po pozivu koji joj je upućen i po daru spasenja koji joj je povjeren, ali je ujedno i grješna, nesavršena u svetosti, zbog grješnosti – nas – njenih članova. Svaki grijeh ranjava zajedništvo Crkve, kalja njezinu sliku svetosti, pa se stoga Crkva osjeća dužnom u brizi za svakoga člana koji je grijehom sputan. Briga Crkve za „brata koji pogriješi“ ne ranjava njegovu slobodu, njegovo pravo i njegovo dostojanstvo jer puno dostojanstvo osobe dostiže se jedino u zajednici ljudi.


vlč. Matija Pavlaković, upr. župe