NEDJELJA, 07. lipnja 2015.


DESETA NEDJELJA KROZ GODINU (B)

Misna čitanja


U evanđeoskome navještaju nalazimo dva načina neprihvaćanja, dva vidika odbijanja, dvije suprotnosti u odnosu na Isusa: onaj na koji to čini Isusova rodbina i onaj na koji to čine pismoznanci. Prvi sude prema obrascima uobičajenih ponašanja, a tu, čini se, Isus ne ulazi sa svojim riječima i djelima. Stoga rodbina, oni koji su mu najbliži, zaključuju: „Izvan sebe je!“. Druga ga skupina – oni koji predstavljaju 'teološki autoritet' – optužuju sofisticiranije, odnosno s teološkim predznakom: „Belzebula ima, poglavicu đavolskoga!“ Dakle, ili je lud ili opsjednut. Što osjećamo kada smo i sami, kao kršćani, stavljeni pred takve stavove? Trebamo li se tomu čuditi ili ljutiti? Trebamo li reći da Isus ipak nije izvan sebe?

Možda i ne čudi ovakva reakcija ako se svemu nadoda čudno Kristovo pitanje: „Tko je moja majka i braća moja?“ Krist se uzdiže na drugu razinu, tamo gdje ne postoje prava na temelju zemaljskih veza, pa čak niti na temelju najdubljih odnosa koji se izriču u rodbinstvu.

Prava su tek mogućnosti prihvaćanja. Svi možemo postati najbliži članovi Kristove obitelji, utemeljene na otkupiteljskomu darivanju iz ljubavi koja nadilazi vrijeme i prostor.

Kršćanin se ne treba iznenaditi ako će biti optužen da je izvan sebe, da nije navezan na ono na što su navezani ljudi iz današnjeg evanđelja. Kršćani koji su svoje kršćanstvo zaustavili na nejasnim obrisima podataka u krsnome listu, koji ne žele prihvatiti da kršćanski identitet traži prepoznavanje i da je za to prepoznavanje potreban glagol 'činiti', ti će kršćani tražiti prava na Isusa, neku vrstu monopola, ali neće uspjeti dosegnuti puni smisao kršćanskog rodbinstva.

Molimo Boga da budemo kršćani izvan sebe, jer je to jedini put iskrenoga sebedarja koje čovjeka vraća čovjeku i daje mu nove okvire u kojima će znati odgovoriti na Božja pitanja: „Čovječe, gdje si?“ i: „Što si učinio?“ – vršeći Božju volju.

vlč. Matija Pavlaković, upr. župe