Petar i Pavao

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Pil - sv. Ivan Krstitelj - Kašinska Sopnica

Legenda kaže: “Stara obitelj Baričević-Vendak dala je podići križ koji bi označio glavni put koji vodi do crkve u Kašini.“

Prema očevicima, za vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata u selu Kašinska Sopnica postojao je drveni križ kojeg su vremenske nepogode s vremenom upotpunosti istrošile, pa se morao podići betonski križ na mjestu gdje postoji današnje raspelo svetog Ivana Krstitelja. Nije sigurno od kada je selo Kašinska Sopnica dobilo križ u svojem malom mjestašcu. Prema usmenoj predaji živućih mještana razlog za podizanje križa je bio da se blagoslovi put pored križa kojim su mještani i tadašnji seoski sprovodi išli do groblja župne crkve u Kašini. Prava transformacija u raspelo počela se odvijati nakon 1965. godine. Mještani Ivan Podbrežnjak, Stjepan Motik-Štuc i Ivan Baričević-Ferdo zazidali su sadašnju kapelicu i betonsku deku. 1966. ogradu i okvir za oltar je napravio također Ivan Baričević-Ferdo. Takvo stanje održalo se do 1992. godine kada se formirala Republika Hrvatska. U selu je 1992. nastupila rekonstrukcija i uljepšavanje tadašnjeg raspela. Za rekonstrukciju su važni brojni mještani Kašinske Sopnice. Ana Loboja kao izaslanik iz općine Sesvete i Ivan Baričević-Ferdo su pod direktivom crkvenog odbora župe Kašina vodili rekonstrukciju cijele kapelice točnije njezin fasade i krova. Inžinjer Ivan Baričević-Vnuk dizajnirao je mramorni oltarnik i njezinu ploču. Ovakva uljepšana kapelica je nadograđena 2000. godine kada je Ivan Baričević-Ferdo napravio zvono za raspelo, a Stjepan i Kristijan Pandek su napravili prilaznu stazu od betonskih pločica. No, najistaknutiji i najznamenitiji dio kapelice čini reljef koji je napravio i postavio Branko Kelčec-Keljo uz logističku pomoć Ivana Beštaka. Reljef prikazuje svetog Ivana Krstitelja kako na rijeci Jordanu uranja i krsti Isusa. Raspelo se redovito održava i pohodi do današnjeg dana te služi za svakodnevne molitve ljudi.

Mještanima Kašinske Sopnice ovo raspelo je znak zahvalnosti prema Bogu i znak ponosa te veselja. Za vrijeme komunističke vlasti u selu je dva puta vođena sveta misa pod tadašnjim župnikom Srećkom Drakslerom, no za vrijeme župnika Ivana Damjanovića svake godine se održavala misa 24. lipnja, na Ivanje kada su se mještani s velikim ushitom odazivali na termin mise u 11.30 sati. Predivno je spomenuti da se nijedna godišnja misa nije odvijala bez djece koja su obavezno čitala molitve vjernika zahvaljujući odličnoj organizaciji učiteljice hrvatskog jezika Marice Motik. Također nijedna godišnja misa nije bila bez prisustvovanja vikendaša iz obližnjih sela kao što su Blaguša, Prekvršje, Kučilovina, Donja i Gornja Planina i Đurđekovec. Nakon mise uvijek se odvijao prigodni program uz sviranje tamburaškog sastava „Landraši“ pod vodstvom Branka Šarkanja i uz demonstraciju i degustaciju lokalnih delicija i vina koja je sponzorirao Stjepan Novosel. Slavlje povodom svetog Ivana Krstitelja potrajalo bi i nekoliko sati jer ljudima ovog malog sela puno znači zajedništvo i to sve pod okriljem Božjeg blagoslova. Mještanima ovoga malog sela spomen na svetog Ivana Krstitelja je ostao u još ljepšem sjećanju jer prema usmenoj predaji ovdje se održalo i nekoliko krštenja i to čak djece iz obližnjeg sela Blaguša.

Prema legendi kada je odslužena prva misa u Kašinskoj Sopnici za vrijeme proslave Ivanja jedna od najstarijih tadašnjih mještanki Ruža Motik-Šipak je izjavila: „Sada zbilja mogu mirno umrijeti...“ Neka nam ova rečenica ove bake bude pokazatelj kako je malo potrebno za veselje ljudi, posebice malih sela naše Republike Hrvatske.