Petar i Pavao

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


Crkva sv. Jurja Planina

Crkva sv. Jurja - PlaninaPlanina se u pisanim povijesnim izvorima prvi put spominje već 1209. god. kao „mjesto koje se naziva Planina“ - locus qui dicitur Planina, dok se 1279. spominje kao Planina terra – „posjed Planina“. Iz tih izvora saznajemo da je početkom  13. st. viteški red Ivana ili red Ivanovca – cruciferi sancto sepulchri – u podnožju gore Lipa podigao samostan i crkvu Sv. Juraja. Najnovija su istraživanja pokazala da je Planina pripadala križonoscima sv. Groba jeruzalemskoga - cruciferi de s. Sepulchro Jorosolinitano - srednjovjekovnom redu koji je imao svoje sjedište u Glogovnici. Planina je u srednjem vijeku bila zasebni posjed, najvjerojatnije templarski, koji je morao imati svoje središte, a sve upućuje na „umjetni“ brežuljak Gradec. Potkraj 19. st. su starci u Kašini pričali o „poganskom“ gradu kod Planine od čega je i danas ostao jedan zaselak nasuprot kapelici Sv. Juraja kojeg se naziva „po Gradom“, gdje je nekad bio i ribnjak.

Crkva sv. Jurja - Planina

Papa Urban IV. je godine 1261. podijelio indulgenciju na dan Sv. Gjure. Kanonski vizitator B. Vinković 1622. godine piše „da je naišao u kašinskom Misalu upisanu kaptolsku vizitaciju iz godine 1423. za crkvu sv. Gjure i da je ova crkva bila filijalna, a ne župna“. U nekoliko je kanonskih vizitacija kapela sv. Jurja u Planini samo spomenuta, da bi nam vizitator iz 1757. godine donio više podataka: „Zidana, svetište na svod, lađa pod tabulatom, pokrivena šindrom, popločena obrađenim kamenom, jedna vrata zatvaraju se prema zapadu, iznad propovijedaonica uz sjeverni zid, predvorje je zidano na svod, nad njim strši drveni tornjić prekriven šindrom crveno obojenom. Iz svetišta prema jugu zidana sakristija, malena, na svod, treba popraviti oštećeni zid. U njoj je ormar. Tri su zidana oltara, veliki Sv. Jurja Viteza i mučenika ukrašen slikom toga sveca, a pobočna stupovima i obojenim slikama Sv. Petra i Pavla. Na strani evanđelja oltar B. D. M., a na strani poslanice sv. Blaža biskupa i mučenika, oba drvene izrade, obojena i slikana.“ Godine 1777. vizitator je dao opširniji opis kapelice Sv. Juraja u Planini: „Iz temelja ozidana, toranj podignut zidan, sa dva zvona. Svetište na svod, lađa pod tabulatom, starim. Nad vratima drveni kor, propovijedaonica drvena, na strani evanđelja. Glavni oltar, drven i kiparsko djelo, oslikan i pozlaćen, ima na sredini sliku sv. Jurja na platnu. Sa strane poslanice oltar Sv. Blaža, također sa slikom na platnu, sa strane evanđelja oltar B. D. M., slično djelo, dosta star, s kipom na sredini. Sakristija je prigrađena lađi, zidana, na svod s dobrim krovom, u njoj je ormar“.  Vizitacija iz 1811. godine je isto tako dosta opširna: „Zidani tornjić 1797. nanovo je pokriven drvenom šindrom. Patron je bio zagrebački kaptol. Kada je utemeljena, ne zna se, no prastara je i osnovana prije 1261. godine, kako mogu posvjedočiti oci Isusovci, posjednici planine do 1773. godine prema knjizi računa ostaloj od ove crkve(koja je nekada bila župna i snabdijevena oprostima za blagdan sv. Jurja). U tornju su dva zvona, kapela je opasana zidom“. Da je kapela sv. Jurja sagrađena u XIII. Stoljeću svjedoči „bez sumnje masivni profilirani dovratnik glavnih ulaznih vrata“.

Crkva sv. Jurja - Planina

Sv. Juraj

Sveti Juraj

Svetac zaštitnik crkve i mjesta Planina je jedan od najslavnijih mučenika prve crkve. Sv. Juraj je rođen u 3. st. u Kapadociji (Palestina) i potjecao je iz bogate plemenitaške obitelji što ga je obvezalo da postane vojnik. Ubrzo je među vojnicima stekao veliku popularnost te je brzo napredovao i postao član Vojnog vijeća. Rano je postao kršćanin i zbog svoje vjere došao u sukob sa zapovijednom strukturom u vojsci. Uvidio je da se mora izjasniti i dati dokaz svoje vjere, ne krijući da je kršćanin. Nakon majčine smrti svoj bogat obiteljski imetak razdijelio je siromašnima, a svojim robovima dao je slobodu. Juraj je među vojnicima stekao veliku popularnost, a za nagradu je postao zapovijednik jedne satnije. Kao mladi časnik i član Vojnog vijeća, Juraj se uglađeno i rječito usprotivio caru Dioklecijanu i njegovom planu prema kojem je trebalo uništiti kršćane zbog čega je bio utamničen i okovan u lance. Za cara je rekao da je „najodvratinije stvorenje koje si pripisuje božanske vrijednosti.“  „Samo je jedan Bog kojeg ja častim i slavim“ ponosno je izjavio Juraj. „Da, kršćanin sam i to je sva moja slava i korist da mogu svoju krv dati za onoga od koga sam primio život.“ Car Dioklecijan je naredio da se Juraja muči na najteže načine, koje su bile veoma drastične. Jurja su prvo privezali na kotač s usađenim čavlima, koji su pri svakom pokretu kidali komade tijela. Iz svih je muka Juraj izlazio veseo i sa potpuno zacijeljenim ranama. Njegovo čudesno ozdravljenje mnoge je pogane obratilo na kršćanstvo. Sam car Dioklecijan ušao je u tamnicu i pun blagosti izrazio simpatije prema mladom Juraju obečavši mu visoke položaje ukoliko „umiri bogove sa žrtvama“. Juraj je na to zamolio cara da ga odvede u hram gdje je upitao kip boga Apolona riječima: „Jesi li ti Bog da ti prinosim žrtve?“ „Ne, ja nisam Bog“ odgovorio je idol glasom, tako da su se svi nazočni počeli tresti. „A kako se vi, zli duhovi koje je Bog osudio na vječni oganj, usuđujete postojati u nazoštvu sluge Isusa Krista kao što sam ja?“ Te svoje riječi popratio je znakom križa. Odjednom su se kroz hram razlijegali krikovi i urlikanje, tako da su kamene statue bogova počele pucati na komade. 23. travnja 290. godine u Lidiji (Palestina) car je naredio da se Juraju odrubi glava, te je stoga taj datum Jurjeve smrti u Crkvi upisan kao spomendan na tog sveca.
Sv. Juraja se često prikazuje u borbi protiv zmaja. Zmaj je u prvoj Crkvi bio simbol zla, u prenesenom značenju poganstvo. Prema legendi Sveti se Juraj borio na plaži sa zmajem, kako bi spasio kraljevu kćer koju je trebalo žrtvovati. Svetog Juraja prikazuje se u odori rimskog vojnika, u srednjem vijeku u viteškom oklopu) na bijelom konju (simbol čistoće) kako mačem zamahuje na zmaja u kojeg je već bacio koplje. Zmaj je prikazan kao biće prekriveno ljuskama, rašljasta jezika i tankog repa. Ponegdje imamo i prikaze svetog Jurja koji princezinim pojasom veže zmaja i odvodi ga u grad gdje ga pred kraljem ubija mačem ili kopljem. Ikonografski prikazi mučeništva Sv. Jurja su rijetki i prikazuju razna mučeništva (ispijanje otrova, mučenje na kotaču s čavlima, bacanje u kotao vrele vode...) i konačno odsjecanje glave.
Štovanje ovog slavnog mučenika jedno je od najstarijih u Crkvi i već u IV. stoljeću neke su crkve u Siriji posvećene njemu. Popularnost Sv. Juraja u zapadnoj Europi započinje tijekom križarskih ratova u 13. st. kada su kršćanske vojske i neki vojnički viteški redovi za zaštitnika stavljale ovog sveca.


Prikaži Crkvu sv. Jurja na većoj karti