INRI

 

 

 


Povijest Župe sv. Petra i Pavla

Crkva Svetog Petra i Pavla u Kašini prvi put se spominje u povelji hrvatskog kralja Andrije iz 1217.godine, no najvažniji izvor za povijest crkve na ovom području u srednjem vijeku su statuti zagrebačkog kaptola iz 1334. godine, čiji je autor Ivan arhiđakon Gorički.

O izgledu crkve Svetog Petra i Pavla saznajemo iz zapisa vizitatora od 23. listopada 1693. godine. Tu je zapisano da je crkva duguljastog oblika, drvene izrade te obojena. U crkvi se nalaze tri oltara - Sv. Petra apostola, Blažene Djevice Marije, dok je oltar s desne strane evanđelja potpuno razrušen. Spomenuto je da crkva ima dvoje vrata, pet prozora, propovjedaonicu od kamena, drvene stepenice te zidani toranj.

U vizitaciji od 2. veljače 1757. god. te u izvješću vizitatora od 20. rujna 1777. god. o crkvi Sv. Petra i Pavla saznaje se više podataka:

Crkva je nađena odlično čista, svetište je nasvod, pod tabulatom. Crkva je popločena rezanim kamenom od kojega su i stepenice za oltar. Sakristija je iza svetišta zatvorena željeznim vratima. U njoj je ormar za crkveno posuđe, dok u lađi crkve stoji propovjedaonica.

Godine 1777. zahvaljujući marom župnika Matije Jurgana crkva je proširena, sagrađen novi toranj te je stavljeno veliko i malo zvono. Veliki oltar u svetištu je sv. Petra i Pavla, postoji i oltar Majke Božje Žalosne sa prekrasnom slikom Majke Božje koja drži u krilu Isusa skinutog s križa. U kapeli su majstorski oslikani prizori Kristove muke, a zidove crkve krasi slika Svetog Josipa s Isusom u naručju, slika Sv. Stjepana Prvomučenika te slika Sv. Ivana Nepomuka.

Do sada smo spominjali i nabrajali župnike crkve Sv. Petra i Pavla u Kašini iz pisanih povijesnih izvora kraljevskih i kaptolskih povelja, diploma i darovnica. Međutim J. Barle (Zagrebački arhiđakonat,) donosi jedan veoma zanimljivi podatak. On piše, da je 1384. god. župnik u Kašini: Nikola, sin Ivanov što nas navodi na zaključak, da bi to mogao biti župnik kašinski Nikola iz 1395. godine koji je ujedno bio i zagrebački kanonik. Barle također kaže da je župnik u Kašini Fabijan, a da je prije godine 1607. župnik u Kašini bio Martin Pestica kojega je Martin Lukačić naslijedio do godine 1634., u kaptolskoj vizitaciji za tu godinu nema izvješća o stanju u crkvi. Za vrijeme župnika Stjepana Štefanovića 1642. god. vizitator je zapisao: Crkva je bila ruševna i slabo pokrivena. Godine 1669., prigodom Zagrebačke sinode prisutan je i župnik kašinske crkve Petar Jurišić. Do sada smo nabrajali (kronološkim nizom) župnike kašinske crkve koji su primili župu i u njoj obavljali neki dulje, neki kraće svoje crkvene i duhovne obveze. Međutim, u crkvenoj župi Kašinkoj i crkvi vršili su svoje obveze i župnici koji su tijekom vremena postali zagrebački kanonici, arhiđakoni.

Sadašnji upravitelj župe sv. Petra i Pavla je vlč. Matija Pavlaković.

U spomenici crkve sv. Petra i Pavla iz Kašine čitamo da je kašinski župnik ove crkve od 1829. do 1855. bio Stjepan Migić, a od 1885. do 1871. Tomo Leuštek. Župnik Migić bio je 26 godina župnik u Kašini, a po ”umirovljenju je neko vrijeme obitavao na posjedu Ferulj, poslije u Zagrebu, u sjemeništu”. Na njegovo mjesto bio je imenovan ”upraviteljem župe do 1858., a od te godine postao je župnikom kašinske župe vel. g. Tomo Leuštek i na dan sv. Petra i Pavla, zaštitnika crkve Kašinske bio svečano instaliran”. Njega je 1879. god. naslijedio Gjuro Ortner, kojega je 1892. opet naslijedio, ali kao upravitelj župe Franjo Igrčić ”duhovni pomoćnik u Moravču”. Dana 18. veljače 1893.preduzet je izbor župnika za ovu župu po preč. Prvostolnom kaptolu, kolatoru ove župe. Sa 10 glasova protiv 4 izabran je Nikola Medvedec, duhovni pomoćnik u Sisku, ređen za svećenika 1882. godine. Godine 1903. imenovan je župnikom u Kašini velečasni g. Martin Galović, rođen 20.3.1862. u selu Goranec, župa Vugrovec, velečasni Josip Fučić, podarhiđakon i župnik moravečki svečano ga je uveo u župu 15.11.1903.godine. Umro je 5. 2.1906.godine.

Popis svećenika na službi u župi sv. Petra i Pavla u Kašini kroz povijest možete pročitati ovdje.

Dana 2. srpnja 1930. godine bila je doprinosbena rasprava (u Kašini) za slikanje župne crkve iznutra, koju su raspravom zamolili sami župljani. Na toj su raspravi pristali na slikanje izabrani po župljanima zastupnici svih sela, osim stanovnika Planine. Na temelju te rasprave izdala je kraljevska banska uprava savske banovine u Zagrebu odluku od 4. srpnja 1930. da se crkva ima oslikati o trošku župljana - trošak je procijenjen na 100 000 dinara. Slikanje crkve konačno je dovršeno 1932. godine, a to je izveo akademski slikar g. Josip Petanjek iz Zagreba. Od preostalih novaca župljani su naručili novi oltar Majke Božje Žalosne, djelo zagrebačkog kipara i slikara Ivana Robnika.

Osim kapele svetog Jurja u Planini nalazile su se i dvije kapele u samom mjestu Kašini- kapela svetog Vida i sv. Tome. Kapela sv. Tome je sagrađena od drveta 1651. godine, a 1681.vizitator je zapisao: Kapela sv. Tome pod brdom, nanovo je napravljen vrći dio krova i novi tabulat.

Vizitacija od 18. ožujka 1720. govori kako je kapela drvena, potpuno ruševna, zidat će se, a za to je već pripljemljen materijal. Dana 2. veljače 1757. vizitator je izvijestio kaptol:

Kapela sv. Tome u Kašini je zidana, svetište i lađa su na svod, popođena neobrađenim kamenom, pokrivena šindrom ali prokišnjava, vrata se dobro zatvaraju. Predvorje poduprto drvenim stupovima i pod tabulatom. Nad krovom strši tornjić u kojemu visi zvono. Ima propovjedaonicu. U kapeli su tri zidana oltara i veliki svetog Tome – u svetištu, u lađi na strani evanđelja sv. Jakoba, a na strani poslanice sv. Lovre, svi na zidanim menzama,kiparske izrade, oslikani i pozlaćeni.

No iz spomenice crkve sv. Petra i Pavla saznajemo da kapelu nije bilo moguće popraviti jer je 1880. godine cijeli svod s tornjem pao, te se je morala srušiti i privremeno sagraditi od dasaka.

Kapela svetog Vida u Kašini 1651. godine bila je sagrađena od drveta, no u vizitaciji iz 1693. god. piše. :

Zidana u svetištu, drugim dijelom drvena. Tu se nalaze tri oltara, toranj je drven.

Iz vizitacije (1757.god.) saznaje se više podataka: Zidana, svetište i sakristija na svod, lađa također na svod, popođena rezanim kamenom, pokrivena šindrom. Oltari kao u vizitaciji od 1746.godine. Tornjić i predvorje poduprti su zidanim stupovima. U tornjiću je obješeno zvono. Propovjedaonica je stolarske izrade.

Najopširnije izvješće o ovoj kapeli napisao je vizitator 20. rujna 1777. godine:

Kapela sv. Vida Mučenika u Kašini udaljena je 40 medija od župne crkve. Zidana je iz temelja, na svod, nanovo popođena. Tornjić je dobar, drven, s jednim zvonom. Veliki oltar je stolarsko i kiparsko djelo, oslikan i pozlaćen.

Na strani poslanice je žrtvenik svetog Bartola, slične izrade. Na strani evanđelja je oltar sv. Ane sličan pređašnjima. Na svakom oltaru je slika rađena na platnu. Uz crkvu je prema jugu sakristija, na svod; krov prokišnjava. Izvan crkve postoji i četvrti oltar sa slikom sv. Vida na platnu na kojemu se služi misa u prigodnim recitalima. Propovjedaonica je prijenosna.

Vizitacija iz 1881. godine: Krov na kapeli sv. Vida je prekriven šindrom. Ne zna se tko joj je osnivač. To se ne može razbarati ni iz natpisa na glavnom oltaru gdje se spominje neki Petar i Izidor, te godina1782. drveni zvonik je iz 1784. god. , a sakristija na svod je iznova podignuta 1782. godine.